Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Majka je dozva. Pa ne mogući da je sačeka u sobi, iziđe i sretoše se na pragu od sobe. — Anice, kaži dragička, ćerko! ... — predusrete je.
Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
Ona je otišla da izvesti Ivkovića o srećno svršenim pregovorima): Jevreme, kaži dragička! JEVREM: Pst! Čekaj! Kaži ti prvo dragička! PAVKA: Ama, kaži ti, kad ti kažem! JEVREM: Pa dobro: dragička!
JEVREM: Pst! Čekaj! Kaži ti prvo dragička! PAVKA: Ama, kaži ti, kad ti kažem! JEVREM: Pa dobro: dragička! PAVKA: Ja, u ime božje, dadoh reč za Danicu.
JEVREM: Pst! Čekaj! Kaži ti prvo dragička! PAVKA: Ama, kaži ti, kad ti kažem! JEVREM: Pa dobro: dragička! PAVKA: Ja, u ime božje, dadoh reč za Danicu. JEVREM: A ja dadoh reč za poslanika.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
TRINAESTA U kojoj će čitaoci čuti jednu tako neočekivanu i radosnu po Srpstvo novost da bi trebili najpre da kažu »Dragička!« pa tek onda da je čitaju!
A evo kakva je to sreća bila. Kaži »Dragička!«, dragi brate Srbine, petstoletni paćeniče od Kosova, jer znam da će te ovaj neočekivani srećni glas obradovati kao i
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
— Celivaj! Ona ga celiva, ali se trže uplašeno i poče da blene. — Kaži, dragička! — Pa... dragička — poče Stana, snebivajući se i čudeći se. — Snahu imaš!...
— Celivaj! Ona ga celiva, ali se trže uplašeno i poče da blene. — Kaži, dragička! — Pa... dragička — poče Stana, snebivajući se i čudeći se. — Snahu imaš!...
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
I kad je sve svršeno, uveče, došavši kući i zatekavši babu oko česme, pozdravi je: — Nane, kaži: dragička! — Dragička, Mladene! — čisto ravnodušno, jer već su joj počeli bivati obični ti svakidašnji napreci, kupovine.
I kad je sve svršeno, uveče, došavši kući i zatekavši babu oko česme, pozdravi je: — Nane, kaži: dragička! — Dragička, Mladene! — čisto ravnodušno, jer već su joj počeli bivati obični ti svakidašnji napreci, kupovine.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Za sve se složiše, samo za devera nikako, jer to je pravo bilo pravo mladenaca. — Da rekneš: dragička! Našeja sam pobratima! — veli Mane Zoni, koja ga je ispratila do avlijskih vrata. — A koj si je?