Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Gleda njega Džaferbegovica kroz pendžere sa bijele kule, pak dozivlje dijete Grujicu: „Gospodaru, robe dragokupe, što mi šetaš tako neveseo? Al̓ ti žališ golemoga blaga, što sam za te tri tovara dala? Ali konje što su ga odneli?
kulu blaga, a imadem pune are konja: tridest ata, a tridest paripa; sve mojega starog Džafer-bega, a danas je tvoje, dragokupe!
Njemu veli Džaferbegovica: „Ne boj mi se, robe dragokupe! Ja imadem tridest Sarajlija, što su išli s begom Džafer-begom; ja ću reći Ibrahimu slugi: nek otide u b̓jelu
Bula gleda roba dragokupa, oprema ga na bijeloj kuli, pak je njemu bila besjedila: „Čuješ mene, robe dragokupe! Ti otidi u riznicu b̓jelu, te ti uzmi žutijeh dukata, daji bakšiš mladim Sarajlijam̓ kad ti stanu lova donositi“.
Kad su bili blizu Romanije, riknu jelen, a riknu košuta, progovori tridest Sarajlija: „Gospodaru, robe dragokupe, eto riknu jelen i košuta“. Al̓ govori dijete Grujica: „Ne ludujte, mlade Sarajlije!