Kočić, Petar - IZABRANA DELA
“ — viknu Lujo, a oči mu zasvijetliše od prevelike radosti. Od dragosti stade ljubiti i grliti baka. — Je l' de, Jabo, da ćeš ti njega nadbosti? Neka je on carski!
— Ne gudi ni ti, Glišo, baš tako debelo! — ču se onaj iza kace i opet zijevnu. — Piju, a i pili su, dragosti moja, i drugi.
Kršna, naočita, mlada kô kap, pa je carski oružnici od dragosti na rukama nose, a sve zbog njezine pameti i nauke! A moja stara šjela nasred kasarne, izvalila se na carske dušeke, pa