Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— Jest, jest, i meni se čini — propišta vodeni miš. — Ovo je unutra glavom i bradom sam... sam... — Mačak! — dreknuh ja iz svega glasa i poskočih u džaku. Miševa nestade za tren oka. Čuh samo kako nešto bućnu u vodu.
— Ovamo ga! — dočeka drugi, i kao po komandi obojica skočiše pravo na moj džak. Od bola i straha ja krvnički dreknuh, a oni... Čuo sam samo fijuk vjetra kroz visoku travu pored rijeke.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Odjednom pade ničice kostima. — Kato... zar ovo ja tebi, ja?... — Stanojo! — dreknuh uplašeno. — A? — Đipi on i pogleda me strašno; ali kad vide ko sam brzo se pribra, uze budak i otpoče da kopa, šanuv:
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Shvatate? — Živeo moj matori na čelu sa svojom Anom! — dreknuh iz petnih žila. — Ne na čelu, nego evo ovde! Tu si mi se popela... — smeje se on podigavši ruku na svoje teme.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— Šta, gospo? Zar još živi Andra Japanac?! dreknuh ja od čuda i iznenađenja. — Da, gospodine. Živi i živeće još vekovima na sreću srpske prosvete i radost njenih nosilaca.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
mi dosadi, kad neodvažna strina prevrši svaku meru, prekipe nešto u meni i, da bi je kakvom teškom uvredom ućutkao, ja dreknuh: — Vi ste hipotenuza! — Juh! — vrisnu i inače vrlo osetljiva strina i zaklati se da padne u nesvest.