Upotreba reči drhtao u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

“ „Napolje, nitkove!“ viknu čiča Marko, uhvati doktora za gušu, pa ga izbaci napolje. Čivut je sav drhtao od strâ. Tek kad je izišao na sokak, onda se osvrte, pogleda još jedanput u kuću našu, pa onda pretećim glasom nešto

Učitelj je drhtao. — Ja ga nisam nikad ni kljucnuo, a, gle, sad da ga kapetani meću na strašne muke!... Kneže Radovane, Milisav nije

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Glas mu je drhtao... Sve živo zinulo od čuda da gleda u njega... Nicy ljudi naučili da ga takvog vide. — Braćo! — reče on opet.

A sad, kad si se primio da doneseš poruku Kruškinu meni, odnesi i moju njemu!... Zbogom! Pop je drhtao od jeda. On bi voleo da je ne znam šta izgubio nego što je ovo čuo... — Ali, sedi, popo! Sedi, Jovo!...

Lazaru izide sve na oči, pa čak i ona strašna noć kad je bežao pošto je pucao na Stanka. On je drhtao kao prut. Stanko mu priđe. — Idi! — reče on. — Idi, naći ćemo se!...

Sa strane se razmače šiblje i promoli se Devina glava. — Tu ste? — upita on. — Tu smo — reče Stanko, a glas mu je drhtao. — Koje dobro? — Pa nije baš ni dobro... 22. OKRŠAJ Uze Stanka za ruku, pa ga odvede sasvim na stranu.

Pa se diže, pogleda svoje ljude i reče: — Ko hoće neka ide za mnom! I iziđe iz šatora, a njegovi za njim. Stojan je drhtao od jeda, ali je osećao da Miloš govori istinu.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

su zajedno u bašti pod orahom čitali, i zajedno uzdisali ako bi što žalostivo bilo; na onim tronljivim mestima Peri bi drhtao glas, a Melanija briše tankom šnuftiklom nos, da bi predupredila potok suza.

Oj, zbogom, krasna dušo, Pa srećna dovek budi. I odjek srodni’ grudi Još prima: Srećan put! Glas joj je malo drhtao, ali je doista lepo pevala.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

I tako zaprepašćen i smrtno bled drhtao je i slušao neko vreme. Onda pričeka malo i prekide vezu pa nesigurnim, tu đim glasom pozva Jurišića i saopšti mu da

Sunce je krvavilo U sunčanoj magli vazduh je još drhtao, a na cveću sunčali se leptiri... Te iste večeri, u jednom praznim kupeu brzoga voza, Jurišić je plakao sa maramom na

Tada čovek izvadi iz nedara neki dugački, prljavi peškir pa životinji, na kojoj je drhtao svaki nerv, zaveza oči. Poterana, posle toga, ona krenu mirno do polovine mosta, a tu, na samom vrhu luka, najedanput

Smrtno bled disao je kao u ropcu, krivio ustima, tresao glavom, kašljao i drhtao celim telom. Idući tamo-amo preko sobe osluškivao je: „Gle — mislio je — ne čuje se škripanje patosa. Pst! Ne čuje se.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Starac ostade presamićen, prebledeo, i kao da je drhtao. Njemu se, u stvari, naređivalo da Temišvar ima da preda Garsuliju.

Sedeći u crvenim, utegnutim čakširama i beloj košulji, do pasa, drhtao je. U trenutku, kad ga je Garsuli dao okovati, nasred kasarne, uz lupu dobošara, Pavle je zbilja pomislio da će ga

Kapetan je samo ćutao i celim telom – katkad – drhtao. U dvorani je bila nastala velika zapara i sudije, pod perikama, brisale su, svaki čas, znoj, koji im je kapao sa čela

onda, tek onda, Isakovič skoči, kao da ga je oparila, pa je gurnu, čizmom, kao da, u štali, budi nekog, svog husara. Drhtao je od besa. Božič će, kaže, imati da čuje, kako mu se na putu ponaša ćerka!

Neka se nada. Neka se strpe do sutra, naksutra. Glas mu je drhtao kao u nekog ženskara iako Isakovič nije bio to. Samo, nije mogao da odvoji pogled sa njenih grudi, sa njenog tela, a

Ona ga dočeka uplašeno. Bila je razrogačila oči. Pavle je drhtao od besa i gađenja. Tekla je stajala nepomično, zagledana u njega.

Međutim, nije se ništa događalo. Pavle je sav drhtao. Mucao je nešto što se nije čulo. Petar je na to, još uvek smešeći se, zdrao ruku Pavlovu, sa svojih širita na

On, Isakovič, sve je to pokvario. Isakovič se tad već jako kajao, što je Božiču bio došao, a drhtao je, u sebi, jer sve to mora da sluša, kao da o tetkama i strinama pričaju.

Njena rebra su sijala, kao što sine munja. Drhtao je ceo, kad bi ga telom pokrila. Ujutru, kad bi došao k sebi, pomisli da će s uma sići.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Iskočiv iz kola, Komesar se obazre da vidi hoće li biti kiše, pa stade pred njih. Oni su drhtali od straha, a i on je drhtao od straha, uzviknuvši: „Vi Srbi najradije birate posao vojnički, pa zato...” Dalje nije mogao.

Pri tom njenom pokretu sav bi drhtao. I kad bi zatvorio oči, video bi bledu njenu kožu i grudi njene i oči krupne i modre, boje zimskog, čistog, večernjeg

Sav modar, on je drhtao, ali lak od nekih hladnih tica koje su htele da mu izlete iz tela. Činilo mu se, prostrtom na jednom ćilimu, da ne

pripucaše na njih i oni svi obodoše konje, sem Arkadija, koji ču zviždanje metaka, ali se zagleda, sa konja koji je drhtao, u sunčan, širok vidik s one strane vode.

Celog tog dana parada, vežbi, u Oseku, on je drhtao od blizine svoje zemlje i one kućice u kojoj beše sa ženom proveo poslednju noć.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

u onoj polutami, čitajući, čini mi se Mopasana, razdražen, uzavreo i stiskajući vrele usne na moje gole ruke, ja sam drhtao... Upila mi se beše ti u pamet. Tvoja jedra, puna, raskošna snaga srce mi je kidala.

Strah od ove gluve samoće, mrtve tišine i ovog tihog žuborenja i belaskanja vode spram mesečine. Sedoh. Drhtao sam kao prut. Odjednom čuh laki šušanj. Znao sam da si to ti. Htedoh da ustanem ali ne mogah.

“ A ja nju samo, ’adžike, nju jednu, to dete, ’adžike, imam, pa?! ... — I opet je zaguši plač. Ja sam samo drhtao i strepio. — A javlja li se koji? — upita je mati. — Javlja se. Svaki dan.

Bojao sam se. Poražen mojim kukavičlukom drhtao sam kao prut. Moja mati ni reči utešne, kao da nije ništa znala. Čisto ne verovah da je to ona, kako se beše zanela

Da li to beše strah od smrti? Ne znam. Samo se sećam da sam drhtao kao prut od nekog strašnog osećanja. U tom se jedna žena diže i pođe vratima pogureno. — Što ne sediš, Stano?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Setih se odmah da na ovome mestu mogu poginuti. S naporom se podigoh i tada ugledah konja, koji je stajao pozadi i sav drhtao. Dohvatih ga za dizgine i pođoh trčeći nizbrdo. Gruja mi je jurio u susret. Šta je sa vama?

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Kako li je izgledao Gojko tada i kako mu je drhtao glas, može se zaključiti po Stojanu, koji onako ispod pokrivača ispade i preskoči sve stepenice na vratima, pa kao munja

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

On je ubijao koga je hteo i ostavljao u životu koga je hteo. Niko mu se nije smeo protiViti, I narod je drhtao od straha i samo se molio Bogu.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

I kako je neravan plamen goreo i drhtao, tako su i zidovi bili čas osvetljeni, a čas su se njihali i treptali u nekoj pokretnoj polutami, koja je usamljenog

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Hladnija od Severnog pola. Cvokotale su od prehlade stvari, I slike, na zidu, lile gorke suze, Drhtao je astal, dok orman stari Raširivši krila, govoriti uze: „Ovo se više izdržati ne može!

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Do reči nije mogao da dođe. Kao da nikako još nije verovao u sve to. Koliko je puta u potaji drhtao i tresao se od straha, pri pomisli da od svega neće ništa biti; da Sofka, kakva je, sigurno neće pristati, ispustiće

I kada mu poljubi skrštene ruke, one njegove kratke, debele ruke, od kojih je on toliko drhtao i imao celog života straha, izlete iz sobe i tamo u dvorištu pade kao neko dete, briznu u jak, grozničav plač.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„A jesi li ti to, Janko?“ zapita ona, tobože začuđena. Glas joj je malo drhtao. On ništa ne odgovori, no je gledaše. „Što ti je, Janko? Šta radiš tu?

Ali Pejo, stari soko, pribra se u čas, pak se ispravi, te blijedim licem i glasom što je malo drhtao, reče: „Oprostite, braćo, zaboravih se za čas, te stadoh naricati. Oprostite!

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Trebalo je da vidiš Aćima kad sam mu pričao da ti žena nije vredna izdaje oca i Prerova. Kurjak je drhtao kao kuče. On koji se prkosom zapisao u istoriju... — svečano govori i zamišljeno gleda u prozor. — Poštujem.

si zver, a ne čovek i otac bio, jer si uzimao ogledalo, stezao ga kolenima, pribijao glavu uz njegovu, Adam je plakao i drhtao. Aja sam dugo gledao i upoređivao, i bio siguran da ne ličiš na mene, da nisi moj... Napolju zakviča pseto, pa umuče.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Nikijas je sav drhtao od umora. „Kuda juriš, sinovče, kao izbezumljen? Vijam te čak od Propileja, i jedva te stigoh“. „O, striče Nikijo,

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Cigani ustuknuše prestravljeni, polupijani ljudi pogledaše u Nikolu, a čičica je nervozno mrvio hleb i drhtao. — Još samo ovo — reče on posle male počivke i pored svega što je izgledalo da će ga Nikola smrviti ako otvori usta —

Disao je teško, ubrzano, kao da se s najvećom mukom penje uvis, drhtao je od nekog nejasnog, jezivog straha. Bez snage, bez hrabrosti, bez vlasti da vlada sobom on nije mogao pronaći izlaz.

Sav užas one patnje, najveći moj doživljaj, bio je zbilja neobičan. Tri godine drhtao sam u tom dubokom stradanju, takvom da ga živi čovek jedva može i da izdrži.

Ali... Ama zar opet da odstupam?“ Grlo mu je bilo suvo, drhtao je. Zatim naglo i odlučno zgrabi prvi karabin ispod mrtvog vojnika, opkorači mali brdski top i stade pomamno da puca.

Kao da ovaj svet nije imao pojma, da ću ja toga dana govoriti pred sudom! Bio sam i suviše nervozan i drhtao sam kad ugledah svoga klijenta, koji je i sam bio došao vrlo rano i koji me već po stoti put opomenu: da na zakletvu

Petković, Vladislav Dis - PESME

Inače svud pusto, svud nigde nikoga, Samo preko lišća noć je uzdah slala. Pod prozorom zastah. Tu sam dugo bio I drhtao tako bez glasa i moći: Na zid ruku stavih pobožno i ti'o, Ne mogah je dići, ne umedoh poći. Najednom se trgoh.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Puls mi je varirao od nekoliko do dvesta šezdeset otkucaja; i svaki deo moga tela se trzao i drhtao, što sam najteže podnosio.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Njihove razrogačene oči pratile su ga neprekidno; drhtao je od studeni i straha. U tim časovima javljale mu se iz potaje nezvane misli o slasti u jelu, spavanju i slobodnom

Bledio je i drhtao od nadraženja. Da mu je da se sit najede! I glad i naslućena seksualna slast užurbano razvijahu se jedno pored drugoga.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Pri tom njenom pokretu sav bi drhtao. 322 Samo oko u telu koje drhti može na tuđem telu opažati takve potankosti kao što su „mekote krila, „pokreti u

Krakov, Stanislav - KRILA

Lekari su lomili klještima smrskane koščice na lobanji, i radili nešto po mozgu, koji je otkriven drhtao u krvi. Sve su kecelje bile krvave, a samo su bolničarke bile nasmešene.

Sutra su trebale da prime ranjenike. Prozor je bio zatvoren i nikoga u sobi nije bilo. Duško je drhtao i dalje. Srce mu je sitno, plašljivo lupalo. — On je, on je... Nije se prvi put ta senka javila kraj njega.

Odblesak od vatre pao je na ugljenisane kosti, i izgledalo je da se jedna razlomljena vilica osmeva. Kazimir je drhtao u groznici i grozno kašljao.

Odjednom bi zalupale prazne konzerve na žicama, pripucale puške, n onda bi se sve pre nulo. u grmljavi je student drhtao jako i dugo, zaklonjen slabim grudobranom od džakova i tako ostajao sve do zore.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Kirilov mi pritrča, drhtao je od razdraženja kao jasikov list svi smo drhtali; prosto ce tpecao svaki končić živaca u nama; krv nasela na oči,

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Osećam kako mi se vilice tresu, kao u groznici. Sav sam drhtao. Ubiše čoveka! — Mi smo gotovi — reče Dragan. Išli smo žurno. U rovu je Dragan izdavao naređenja za dalji rad.

Osetio sam najednom njene zube na svome vratu. Izdigao sam ramena, pa se naglo okretoh i snažno je odgurnem. Sav sam drhtao. U nemoćnom očaju okretao sam se da vidim nema li kakvog izlaza. Trgao me njen vrisak.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— Moremo, moremo! — odgovarao je Vujo, a u glasu mu je sad drhtao onaj ludi, vreli planinski prkos, koji se sve silnije budi i plamti, i u malom djetetu, što je naprezanje veće.

Ama ne vjeruj 'rišćaninu, sunce ga nebesko sagorilo! Od silne mržnje, pakosti, zlobe, sav se tresao i drhtao. Umiri se i sjede.

Bojić, Milutin - PESME

— — Sa svetinje brzo prah tajne je spao I osramljen idol drhtao je bludno: On je niskoj strasti ime Boga dao; Strast u njemu samo buktala je žudno.

Što mene za svog kumira je htela. I drhtao sam kraj raskoši što je Nudila svoje mirise i boje. I tad utekoh sav stidom obliven.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Što god sam se više uzdržavao da ostanem pribran i miran, sve sam više drhtao. Govorili su sada o nečem drugom. Osluškivao sam samo zato da bih čuo glas moga zlotvora. Govorili su ostali.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Za kime plakaše tako? I ko je upravo ona? To bedni, ubogi, vajar nije ni znati mogô, No on je drhtao čisto. Od ove večeri čudne Proteče večeri dosta i dana proteče mnogo A od nje ni traga više.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Branko drhće, čini mu se to vrsta zločina. Kad se vratio kući nastavio je da ima to osećanje. Drhtao je dok su urnu, bez svešteničke asistencije, zakopavali negde pri samoj ogradi groblja.

Ali na sam dan očeve sahrane Josif dobi neki čudan napad: strah mu je obuzeo telo i dušu, drhtao je, nečega se bojao, prigušeno vriskao. Je li to bio otsev straha Marka Vlaovića?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Tišina... Sedeo sam ukočen na konju, bojeći se, ako se pokrenem, da će stotina ljudi poleteti na mene. Svejedno koji. Drhtao sam i od svoga rođenoga daha. Najednom pretrnuh. Kao da čujem neke glasove desno. Prikupio sam dizgine.

— Gospodine kapetane — glas mu je drhtao. Kao da se zagrcnu. — Gospodine kapetane, pešaci se zaklinju na zastavu, a mi artiljerci na topove.

Petrović, Rastko - PESME

propinjanja ka savršenstvu, ili da mu se smejem kroz sva čuda zauvek, neka se seti da sam lovio medvede iznad jezera, drhtao, pisao pesme, hrkao sred oltara.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Daj sviralu! Niz obraz mladića kliznu suza, saže se i pomilova psa koji je drhtao kraj njegovih nogu, ali dade sviralu Zlatokosoj. — Prokleta bila! — polete jedna žena k Zlatokosoj.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ali to nije sve. Narod nije zaboravio da u pesmama o Marku izrazi i svoje teške slabosti. Jest, sultan je drhtao od Markova gneva, ali — na žalost — uvek se spasavao toga gneva mašivši se rukom u džepove i bacivši Marku koju stotinu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti