Upotreba reči drhćuću u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

To je, za njega, bila životinja, čiju je divljinu voleo, čiji je juriš voleo, čiji je ponosit korak voleo. Čiju je drhćuću grivu voleo, kao neku žensku kiku.

Osećao je, kao uvek, svoju samoću. Sećao se kako je pastuv išao, kao da ima neku bolest drhćuću, a kobila prelazila u galop, mirno. Sećao se da su obe životinje, malopre, uzele, sve četiri prepone, sasvim lako.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Ko si?“ viknu serdar. Guka se pomače, pa se ispravi. Bješe ćesarski soldat, u sivoj, dugoj kabanici. Soldat diže drhćuću ruku pak prstima tače slijepo oko, govoreći: „Dobri veče, pane!“ „A što radiš ti tu?“ „Ja pojdu do Cerna Hora.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti