Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
i ocrtavala se na duvaru kao fantom, pa se ispunjavala u potpunu ljudsku formu i približavala mu se do samih očiju, drmusala ga i zvala po imenu. Hej, ama čuješ, čoveče božiji, prvo ono mora biti, a posle spavaj koliko ti drago.
Probudila se toga jutra, još pre svanuća, žena Jaćimova, drmusala ga najpre pomalo i oprezno, pa sve jače i češće, i kad se Jaćim rasanio, ona mu se umiljato obratila: „Jaćime, bolan,“