Obradović, Dositej - BASNE
Kad se obače do česti ili kakove nibud važne vešti tiče, niko pametan neće drugomu za zlo primiti što se lasno u što ne upušta dok zdravo ne rasudi i sve okresnosti posla dobro ne pozna.
Laži, lukavstva i svakog nevaljala posla, koji biva sebi ili drugomu na vred i štetu, toga ih je potreba učiti da se i srame i boje.
Ruga se komšija komšiji, selo selu, vilajet vilajetu, i svi narodi jedan drugomu. A zašto? Za slepo samoljubije. Koliko krat kad smo pri trezvenoj pameti stidimo se i sramimo sami od sebe, pohuždavamo
Ista stvar koja jednomu može lepo stajati, drugomu stoji vesma ružno. Evo kako prekrasno o ovom Filemon uči: Toν μη λέγοντα τών δεόντων μηδέ εν Mακρόν νόμιξε κ΄αν δύο
Slatka, blagorodna dobrodjetelji! Ti oživljavaj srca naša i oduševljavaj dušu našu, da smo blagodarni jedan drugomu i svi skupa večnomu Tvorcu, s ovim sveštenim srodstvom sojedinjeni i ovde blagopolučno da živimo i večnog života
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Vaše Sijatelstvo, čtobi vi prostrano raskazali Jego Veličestvu kako ninje bedni narod u krajnjej nužde, jošte nikojemu drugomu ruke ne pružajet za izbavlenije prosit, tokmo Rosiji”, i pročaja. Grof: „Nesumeno on vas izbavit.” 6. januara odem g.
u nadeždi na pokrovitelja svojego, i jošte u ovakom položaju, da istrebleniju serpskom klonjaščago s̓ tirjanstva nikomu drugomu ruki svoja ne prostirajut, tokmo pokrovitelju svojemu.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Pisar i Ljubica veselo priželjkuju u toploj sobi, šapućući jedno drugomu o ljubavi i sreći, a u to vreme dojuriše sokakom jedna kola i zaustaviše se daleko od školskih vratnica.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
I ovo je veća, nego ko misli, sreća da čovek može od jednoga uzajmiti za odužiti se drugomu, i tako dalje, dok umre i uteče, pak onda nek trči za njim ko sme.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Posle kratkoga traženja kmet iziđe napolje noseći gomilu raznih peškira, među kojima ne behu ni dva nalik jedan drugomu. Pisar izvadi iz svoga kaputa jedan nov peškir i uporedi ga s onima što kmet donese. — Nije to — reče pisar.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Uokolu, uza zid, zijevaše nekoliko starijih i bolešljivih ljudi što su slušali malu misu, pa sada se jadaju jedan drugomu. Zaslavi na „podizanje”. Svi poklekoše i prignuše se k zemlji; glasno moleći, skrušeno se udarahu u prsa.
Smješkao se staricama što ih sretaše u hodu, i dobacivaše im pokoju bezazlenu šalu. Oni pristupiše jedan drugomu i usrdno se rukovaše.
U jatu djevojaka opazi Mariju. Tražio je očima i, kad im se pogledi sukobiše, nasmija se jedno drugomu. Mladića zadivi niz bijelih, svijetlih zubi što se čisto isticahu u njenoj od sunca pocrnjeloj glavi.
Višeput sam sobom mišljaše da za sve što ga trzavica za radom upravo izjeda, taj rad ne nosi mu koristi — ni njemu ni drugomu.
— Zbogom, oprosti! — jecahu jednakim glasom i kao htjeli bi da jedno drugomu nešto povjerljivo šapnu, što im navire iz duša, nu što ne mogu da izuste. — Zbogom, oprosti!
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Jedan osta izmeđ njih u svezi pod stražom. I što se oni putem preplašeni razgovarahu među se? To govorahu jedan k drugomu: »Hej, brate, vrlo smo mi skrivili rad našega brata Josifa.