Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
, čuvati NADOBNO, rus., potrebno je, treba NAIPAČE, slon., naročito NAPLATAK, sastavni deo drvenog pojasa oko točka u kolima; gobela NARGILE, tur.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Garsuli je glasno odobravao, kao da je to bila njegova zasluga. Kolona je načinila karu oko malog, uzvišenog, drvenog, paviljona i kad se Garsuli pope, po ćilimu koji je bio prostrt po čamovim daskama, on je, oko sebe, video talase
A jeo je, kao što je bio uobičajio, i u svojoj kući, sa jednog, turskog, vojenog, drvenog, tanjira, koji je prtio sa sobom, i na putu. Kći Božičeva ga je, međutim, i sakrivenog, našla.
Vide kako neki čovek uzjaha, zagrme preko drvenog mosta, protrča, kroz bare, pa odjuri prema dalekim vrbacima. Kao iz hiljadu grla orilo se: Uteče Peja! Uteče Peja!
On onda nasluti da je, posle toliko nesreća u životu, tu, na dnu tog drvenog stepeništa, susreo još jednu nesreću, koja ga je stigla. Petar je ostao ćutljiv, i durljiv, celo to veče.
Kod prvog drvenog mosta, na drumu koji ulazi u dolinu, koja se, između brda, posle, polako, penje. Hurka je Petru doveo, i preporučio,
Daleko, videle su se šume, koje su se činile neprohodne. Pored jednog, drvenog, mosta, sa krstom, i malim, seoskim grobljem, gde je, ukraj druma, belela se i jedna krčma, Petar, sa svojim kolima,
Svi, koji su, iz tog ukrepljenog mesta, izlazili, morali su da projašu kraj drvenog mosta, otkud je jedan puteljak vodio prema Isakovičevoj kući.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
je tako ćutke, a pognute glave, dobrih pola sata za krmačom, ceo put od velikog studenca, kod gradske kapije, do drvenog krsta, pred grobljem. Svet je išao za njim, ne usudiv se da ga zaustavi.
Dok su Aranđela Isakoviča vodili u kuću, sa visokog drvenog trema, spazi u daljini reku i Sunce, što beše upalilo trščake i daleke ritove, tako da se iz njih dizao gust i crn dim.
Prva, izvesna vest, da je na mrtvo ime išiban Sekula, koga su svi znali, jer beše Isakovičev čovek i kao neki čuvar drvenog zvonika i crkvice u naselju, zadrža im dah u grudima.
da mu se činjaše kao da gazi po vrhu nekog plasta, on poče, zlovoljno, da mrmlja, obilazeći oko groba, jer mu je streha drvenog krova, nad grobom, smetala pri zamahu i udarcima.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
očiju prepoznaću taj grad po mirisu paste za cipele na dlanovima tamnoputih čistača, no pucketanju kestena na ugarcima drvenog uglja, po neuništivom dahu prašnjave lobanje grada, čije smo ime osuđeni da nosimo na svojim putnim ispravama sve dok smo
Milićević, Vuk - Bespuće
On prijeđe preko jednog polutrulog drvenog mosta, punog šupljina, kroz koje se providi blistava voda koja blago šumi ne remeteći krotku tišinu svečanog dana, koga
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Sav blažen, srećan, niže bez broja: „Kućico draga, slobodo moja! Palato divna, drvenog svoda, kolevko meka, lisnatog poda, uvek ću veran ostati tebi, nizašto ja te menjao ne bih!
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Ne možeš da mi podvališ. Simka zarida. On se svali u krckanje drvenog kreveta. Proverava da li iskreno plače. Iskreno. Neće da veruje. I ruke joj, u mleko umočene, drhte. Sve da zaboravim?
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
da istinski spava, dotle je on, uznemiren i nestrpljiv, čas ustajao da hoda po sobi, čas, sklupčan na ivici starinskog drvenog kreveta sa glavom na kolenima uzdržano kašljao, a čas prilazio na prstima da oslušne i uveri se spava li zaista stara,
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
On, naravno, nije znao. (Kad god vidim to cvijeće, uvijek pitam kako se zove, ali to nikad niko ne zna.) Preko drvenog mostića na potoku rustična crkvica usred vijenca starih topola. Lijep, pomalo dopisničast pejzaž.
* Sada se misao toči bez šuma, bez pjene, krotko, kao ulje iz starinskog drvenog tijeska. Sve su suprotnosti izmirene, sve ratujuće misli pitome kao ptice na dlanu.