Afrika
Kompleksi vodeno zelenih kruna u tamnoj gami zelenila. Žute, riđe vreže, bršljani i lijane dršću od ptica koje kroz njih proleću.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Osetih kako mi kolena dršću. To je to. To je to, Bože moj! Svi su mi se zglobovi rastvarali, a krv postajala teška i vruća kao rastopljen metal.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
saginje glavu, namiče još više šamiju, da joj se jedva vide oči i usta, koja još ne mogu da se umire od plača, već joj dršću. A sa groblja u varoš vodi još i drum širok, prav, po kome vrvi svet. I zbog toga još uplašenija, sve uza zid brzo ide.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
tamno nebo, pa se razgovara i ašikuje sa sićanim zvezdicama, koje se zastidile, k'o naše vođevine, pa trepere i dršću.... A oko pušnice poređali se ljudi i momčadija iz komšiluka, i njima se ne spava.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ne bojim te se, ljuta zmijo, Pešikane Šunjo! Ne bojim te se, Cuca; iako od tebe dršću nikšićki Turci! A ni tebe vojvoda Miliću, ni vašijeh Cuca i Bjelica ravnijeh...
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
I dokle prozor hladna drma ciča, Mi svaku riječ gutamo nijemi; Srca nam dršću u radosnoj tremi, Sve dogod ne bi dovršio čiča...
K'o da bi htjela zbrisati sjen tuge... I slušaj! Redom zapjevaše one! ... I glasi dršću, tresu se, i zvone, Mili i sjajni k'o luk mlade duge: „Ne tuži! S bolom kuda ćeš i gdje bi?!
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
nešto vrelo i neobično, zastade u grlu mu, pa zagolica mu nos, vilice i oči, i on oseti da mu se oči vlaže, a vilice dršću...
— Hoće li svi pravo ovamo? — zapita Đurica, tražeći oko sebe kapu, osećajući da mu noge dršću od ovoga iznenadnoga glasa. — Jok, jedni će na Radovanovo selo i Brezovac, a drugi će ovamo.
Vujo napreže snagu, pa zviznu kratko, a zatim povika iz glasa: — Pomagaj ! Đurica se uplaši. Stadoše da mu dršću ruke, zadrhta sav... Jedva se seti revolvera... Istrže ga iza pasa, nasloni cev na čelo starčevo i okide...
Petković, Vladislav Dis - PESME
Napred korača pobesneo pir. Tresu se kuće i padaju stakla. I noć se spušta, i vrisak, i mir. Zamrle duše, samo dršću prsti, K'o snaga gde je tek zaboden mač. Poneka glava skriveno se krsti. Još znak slobode detinji je plač. 1916.
Petrović, Rastko - AFRIKA
Kompleksi vodeno zelenih kruna u tamnoj gami zelenila. Žute, riđe vreže, bršljani i lijane dršću od ptica koje kroz njih proleću.
Bojić, Milutin - PESME
Vrtom igra plamen, dršću stabla gola. A prosuto vino iz stotine suda Ključa, vri kô vrela, rastočena smola. Car dohvativ Psalme triput u njih
I nenasiti, gvozdena kova, Nebesa traže nova i nova. Albanske stene ledom posute Dršću i slute... I urla pustoš buđena iz sna I cikće ponoć pogleda risna, A razjarena Deca Dana Stižu kroz pustoš, gde
Pleća mu dršću, a iz magle tutnje Azijski hati, i blešti vrh vode Srebrn rep šajki što po moru brode; I huji ponoć puna smrtne
Nastasijević, Momčilo - PESME
Zašto su glave nagle, i kose smešale blage, i dršću nage? Od zime se ne ježe, strah srca im ne steže, jer na planini odrasle su same.
Šantić, Aleksa - PESME
I dokle prozor hladna drma ciča, Mi svaku riječ gutamo nijemi; Srca nam dršću u radosnoj tremi Sve dogod ne bi dovršio čiča.
I slušaj! Redom zapjevaše one!... I glasi dršću, tresu se, i zvone, Mili i sjajni ko luk mlade duge: ''Ne tuži! S bolom kuda ćeš i gdje bi?!
Srebrn se blesak prosipa sa kose, Nabrekle dršću na mišici žile, I žitom šušti korak noge bose. Već grablje grabe i dižu se vile — Sa naviljcima zlata iznad čela
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Sada je veran i stalan član te kompanije ciganske. Pre je svirao u ćemane, ali sada više ne može: dršću mu malo ruke, što je, uostalom, — kako on tvrdi — familijarna bolest kod njegovih u familiji.