Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Dete čija se govorna kompetencija proverava mora nadušak da izgovori: „Moj otac tvome ocu zubi dubi, guvno potkopava.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
U želji u sve da uđe i sve da objasni, on se često suviše zaustavlja na pojedinosti, dubi je, usredsredi i pažnju i vreme na nju, često stvara teškoće onde i gde ih nema, u svakom slučaju preuveličava ih, tako
Lalić, Ivan V. - PISMO
Gle, ona mi se naginju nad rame, Izraze šapu dodirom što vređa; A ljubav ih je zazvala iz tame Što dubi senku ispod ovih veđa — Ljubav što slepa je za posledice, Vidovita za sve što nastavlja je: L'amor che move іl ѕole e
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ U kući nered, ne može veći, čitava soba dubi na glavi: čizme na stolu, jastuk na peći, kud oko baciš — zemljotres pravi.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Seća se: osamdeset kad je umro čiča Bogoje. I 32 od onda. — Dedino čelo se dubi: Sto dvanaest!? — Što je mnogo, mnogo je!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Na tron sjediš nepravo uzeti, ponosiš se skiptrom krvavijem; huliš Boga s svetoga oltara, munar dubi na krst razdrobljeni!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Kako tko radi, onako i ima. — Lako po lako, ide se daleko. — Od jednog udara dub ne pada. — Kaplja kamen dubi. — Tiha voda breg roni. — Vredne su ruke najbolja alatka. — Dosta pčela — puno ulište.
— Bez para ni u crkvu. — Prazna kesa — gotova groznica. — Novci sitno zveče, al’ se daleko čuju. — Para kamen dubi. — Gdje novci tu i masni lonci. — Ide para na paru. — Dinar je milionu basamak. — Gde zlato govori, usta ćute.
Petković, Vladislav Dis - PESME
More grli kopno od iskoni, Kaplja kamen bez odmora dubi: Rad i život po svoj vasioni, Čovek živi kad ume da ljubi. Često puta kad te vidim gredom, Ja tek vidim šta si bila za
I dok dubi verna slutnja strah jezivi, I jedina pesma dok je još krik sova, Moje srce, jadno srce, neka živi, Nek još kuda, knjigo
Je l' pisao tata?” U velike patnje nevino pitanje Dubi dublju ranu: plač ti trese grudi... Napolju je vidno, kao pred svitanje. K'o da će se dići grobovi i ljudi.
Bojić, Milutin - PESME
Ne raspi život svoj slučajem stvoren, U dušu moju dubok dubi koren; Stani, jer ne znaš šta u sebi kriješ. IX Jaduju staze u večer jesenju I modra reka ogrće se ćutom Ledenim