Upotreba reči dubio u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Na jednom buretu, pred krčmom u šatoru, talijanski pelivani izvodili su čudnovate predstave. Sin je dubio ocu na glavi, glavačke.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ima li te ovde, Prohore? Ako si tri godine iz dana u dan dubio britvicom ovo tvrdo drvo (brestovo li, jasenovo, orahovo, dudovo, kruškovo, drenovo), zar nisi neki trag o sebi u njemu

Petrović, Rastko - PESME

je iz olujina dosad izdvojio naše jauke: Jedini ti si kroz rudokope reči svirao ove zahuke; Ti, kroz planinu, sviralu dubio za naše zvuke.“ Ah! Bože!!! ”Ko je uzdahnuo?!“ Ne sećam se više. Patim.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ćutljiv i pažljiv, drvodelja je polako dubio deblo, odbijajući da odgovara na pitanja suseda. Polako i u tišini radio je, a orah se čitavom svojom dušom trudio da

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti