Upotreba reči dubodolini u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

U taj mah vjetar jače zazvižda. Umukoše. Primicahu se ka Krscu. Bjehu u stravičnoj dubodolini. Kad vjetar utoli, započeše padati krupne pahulje snijega, a zatutnji planina od njekog silnog pucnja.

Janko se oporavljao, ali nemađaše mira u duši. Prvijeh dana hodaše po Međuvršju, toj travljivoj dubodolini između Lovćena i Štirovnika.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

pećinu zavirio je; sjedao je pod stoljetna stabla, gledao čudne nepoznate mu tice, šetao po Međuvršiju, toj travljivoj dubodolini između Lovćena i Štirovnika. Sve je to obišao, tražeći lijeka svojoj boli. A curi, kako njoj bješe?

Ćosić, Dobrica - KORENI

ukrug, šarena krila mašu, padaju na sneg, petlova glava leti na krov i odatle kukuriče prskajući krv, u njemu kao u dubodolini u ponoć odjekuje petlovo kukurikanje, krv viče vrevom petlova i vreva prska krvlju po brestovima i šljivama, po

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti