Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
I zvezde mu uliše strah... I opet nema tišina... I listak stoji, i ptica ćuti, i sve je zanemelo, samo iz duboke dubrave jekne poneki glas... Ali to nije glas ni čovečji ni životinjski...
Bio je uveren da će ga ta putanja izvesti na put. I to ga je veselilo. Ta, samo da mu se oprostiti ove puste dubrave! Nisu ljudi tako strašni! Strah je pustolina, jer u pustolini osećaš kako su i tvoje grudi prazne... I on pusti korake.
Srce je povuče za njim. Htede da ga vikne, da se združi s njim; s njim da brodi mirne dubrave, s njim da jede gorki zalogaj, da mu bdi nad sanjivim i umornim telom...
— Ustaj! — viče Surep, jer to on beše. — Zar ne čuješ koliko gavran grakće?... On ču zbilja graktanje iz dubine dubrave. Pogleda oko sebe: sve beše na nogama. Skoči, U trenutku je uprtio torbu harambašinu pa priđe Surepu.
I na krvavom razbojištu nastade veselje što je nebo prolamalo... Odjekivali su od vesele pesme oni luzi i dubrave što su vekovima jauk pronosile... I sama Drina valovita zažubori veselije...
I dočeka ih vatra iz pušaka i topova... I opet pade tama, i opet se prolomiše dubrave, i opet se diže vrisak i zapevka... Vojvode su proletale šancem sokoleći...
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
konjima natpevajući se s Jermenima pitomim i kada nedelja prođe, uz mesec mlad, praznih sam ruku požurio natrag u Dubrave naše zverima raskošne.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
i lete zajedno sa hukom studene košave, koja pišti I fijuče oko sniskih pletarica, pa se ponese dale, preko gore i dubrave, ne znajući va stanak ni preponu... Ali čim pršte ledena kora i raskravi se snežno pokrivalo, dođe i čiča Pera.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonja tu ne vidje ništa „veliko“. Pod golijetnijem brdima bješe kao tkanica dubrave. Pod njom selo. Od sela ka cesti rasprostrla se tratina, a na njoj obična kuća na jedan pod, pak, niže, zgrade za štale.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I pogled bježi na sure visove i guste, mrke dubrave, pa tako svesrdno zanesen i ne osjetih da se s pučine postepence gubi, jaka, trepereća sunčeva svjetlost i da se s
Ali se Marko zaželi pesme, kao i cure i vina, pa povede žene podalje od vrela, u okrajak dubrave, na čistinu, na sunce. Kupi još sklenicu vina i, zagrlivši Božicu, zaojka u sav glas.
” I molba naroda sve je jača i jača: „Tebe molimo, usliši nas!” Srebrni križ sjaji se u suncu i primiče se okrajku dubrave. Stara Stana čučeći zapazi ga, javi se deci i diže se na noge...
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Ha, ha, ha!.. Je li ti dosta?!.. — Čudnovato, prosto! — Nimalo!.. Kaluđeri i derviši traže potoke i dubrave za svoje manastire i tekije. A ja izabrah ovo mesto i kupih ga za svoje stare dane. Vidiš li ovu lepotu Božju?
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Jelen v gorah poskakuje, sova hitro vozljetuje. O zlatoje proleće! Dreva plodna već cvjetaju i dubrave zelene; drenki rani povjest daju, nejma zimnog vremene.
1854, 218 dodate pesmi tri nove strofe, sledeće i u ovakvom izmenjenom obliku (u kojem je štampana i čitava pesma): I dubrave sve okolne, I doline tamne, Poslušajte žalost moju I sve uzdisanje.
Sva drevesa i kamenje I zelene trave, Sve dubrave i sve stene I pećine stare, Svi vi meni pomozite Ovde tugovati, I do željne smrti moje Sa mnom drugovati.
Ilić, Vojislav J. - PESME
napunjene čaše, Nazdravite svome vernom drugu Iz mladosti, iz prošlosti vaše A vetar će pozdrav mi doneti Kroz dubrave i mračne vrleti. 1886. (ZBOGOM!... NIKADA MOŽDA NEĆU) Zbogom!...
Pod aragonskim mačem jeknuše dubrave rodne, I požar obuze sela, varoši i zemlje plodne, Brišući spomene drevne. No tužne pesmice ove Nađoše u jednom dvoru,
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Jelen v gorah poskakuje, sova hitro vozljetuje. O zlatoje proleće! Dreva plodna već cvjetaju i dubrave zelene; drenki rani pocjest daju, nejma zimnog vremene. Grif se krila raskriljava, glasom svojim vosklicava.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Komandant puka se okrete vojnicima i pozdravi: — Živeo Kralj! — Živeo, živeo, živeo! — odjekuje kroz dubrave iz hiljade snažnih grla. Iziđosmo izvan pešačke kare i Kralj progovori: — A sad, hajdmo u pešački rov.
I neka kroz šume i dubrave odjekne naš poklič, i neka zadrhti carevina pod našim naletom... Vojnici!... Ne zaboravite da vas zovu deca vaša, da
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
kako i govori: »Jako bedi adovi obretoše me«, zašto mnogo onde zverova se nahodi i gadova; prohodi tamo ljuti zver iz dubrave pune gustih i lisnatih drva neplodnih, i iz mraka kromešnjega, supostat đavo ričući kakono lav; traži koga bi progunuo.