Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Na svu tu priču kamarat se rogušio kao durnovito paripče, a onda bi se odjednom razgalio i zagrohotao: — Ama, Radoje, ko te stvori tako dobra i nezlobiva, to mi ne
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
i drugih briga osim škole: počešće ide u srez, svakoga dana obiđe sudnicu, a kad se vrne kući na odmor, ona ga sačeka durnovito, prekorno. — Tako... skoro ćeš i zaboraviti da imaš kuću, da te ovde neko čeka i brine se o tebi.