Upotreba reči duvansku u književnim delima


Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

recimo, i matera Kišova) - ja se setih: predeo rodne kuće sjanuo; iz pećnice pecivo rumen miris ispušta u duvansku maglicu (jekavicom nastavljam) - a rakijsku staklicu (kao dukat, ćilibar) vijenac je rakije (prsten srebrn,

Stanković, Borisav - TAŠANA

(Barata duboko po džepu i vadi prašinu duvansku). Oh, opet mi nestao, opet mi neko popušio. Ta, juče napunih džep. ARSENIJE Ama, ti, dedo, ti dok jedan čibuk

ARSENIJE Ama, ti, dedo, ti dok jedan čibuk napuniš, sav duvan prospeš. I zato ti toliko puta kažem da uzmemo kesu duvansku, pa za pojasom neka ti stoji. MIRON Eh, kesa! Zar može nešto od onih naših tamo božjaka i prosjaka i da se sakrije?

Eto noćas mi svu rakiju popili. Probudim se, pipam oko sebe a ono pljoska prazna. I zato neću duvansku kesu, jer sa kesom sav će mi duvan ukrasti, a ovako, kad mi iz džepa kradu, bar mi prašina ostane.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Neki teret mi spade sa duše. Opustih dizgine, i izvadah cigaretu. Komandir ču kad zatvorih duvansku kutiju, pa mi se obrati: — Hoćete da pušite?... Ne palite još cigareTu... Svetlost je, vidi se.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti