Upotreba reči duvara u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

I ja sam, odista, tako osećala kao da sam u grobu. Ona četiri vlažna duvara naše sobe izgledahu mi tavni, hladni, baš kao zemlja na novoiskopanoj grobnici...

Stari Sremac skide s duvara nož i kao neku dragocenost položi ga pažljivo na astal... — Milisave, šta si ti naumio sa mojom Jelicom?

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Uđem u kuću, a sama mu gospođa njegova tu. Pogledam, a ono stoji pored duvara jedan gvozden astal... Kao postavljen da se ruča, kao nije...

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— zapita kroz plač Kruna. — Što je ovde nisi naterao? Miloš vide da je doteran do duvara. To što mu žena prebacivaše, prebacio je, kao što znamo, i sam sebi. — Pa... nešto se mora učiniti!...

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

koplja i bez noža naleću na perne buzdovane, za nepokorne koji drumove carske oru, koji u razgovoru sateruju cara do duvara.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

otide u dvor pa upravo u onu sobu svojoj šćeri, kad tamo, vidi zmiju pribodenu uz duvar, pa šćaše sam nož da izvadi iz duvara, ama nije mogao.

Sin leže s kraja, baba u sredini, a snaša do duvara. Tako jednu noć, drugu, treću, i neprestano. Dosadi se snaši što svekrva između njih spava pa se počne mrštiti na nju.

Kad i to ne pomože, snaša jednu noć u spavanju zapeva: Dragi s kraja, zlato do duvara, a u sredi ko pameti nema... Svekrva se probudi i zapita: — Šta to pevaš, ćeri? — Ništa, ništa, majko!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Grcav smijeh kuvara. Isparava vonjavo težak vonj iz odjeće. Gluvo doba, gluvnica: guja preko duvara i dva para volova. Propuh čunke promeće uspari kroz upretke.

Moramo se prokrasti: da ne čuju ỳ školi da ste bili ỳ crkvi. - S duvara se otkine perjanica radosna plamenovog zumbula. Spremamo se, žurimo. Šušte tvrde košulje, istkane od konoplje.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Pod sav bijaše zastrt šarenim ćilimom (po svoj prilici podgorička tkanina). Polovina jednog duvara bješe pokrivena zlatom i srebrom okovanim ikonama, pred kojima gorahu tri kanđela.

Prostrane odaje bjehu urešene starinskim i novijem slikama i oružijem. U nekoj sobi vidješe visoke ormane, uz tri duvara, pune knjiga. Jedan papagaj vikaše im: „Ko je to, ko je to?“ „Dobro došli! — vikni im Benko!“ zapovjedi grof.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

otide u dvor pa upravo u onu sobu svojoj šćeri, kad tamo, vidi zmiju pribodenu uz duvar, pa šćaše sam nož da izvadi iz duvara, ama nije mogao.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Ko nije posvećen u tajnu, nikad ne bi mogao ni pomisliti, da iza ovoga duvara ima još kakvo odeljenje. — Gledajući s polja, vidi se nasred duvara prozorče olepljeno hartijom; kad se uđe u sobu, vidi

— Gledajući s polja, vidi se nasred duvara prozorče olepljeno hartijom; kad se uđe u sobu, vidi se na istom mestu to isto prozorče, a nikom ne može pasti na um,

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

otide u dvor pa yppavo u onu sobu svojoj šćeri, kad tamo, vidi zmiju pribodenu uz duvar, pa šćaše sam nož da izvadi iz duvara, ama nije mogao.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Ama, je l’te, molim vas — ubrza pešak — dokle ćemo ovako?... Doterasmo cara do duvara! Kažem mu da ćemo sigurno naići na saveznike, i da će nas oni odmeniti. Govorim to, iako znam da nam pomoć neće stići.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Marko ubija na hiljade vernih carevih podanika. Marko je — ne jedanput — dognao cara do duvara. Car je, ne jedanput, zadrhtao od Markova gneva. Očevidno, to nije nikakvo prijateljstvo.

Marko Kraljević je razgonio Turke kao vrapce i čak samog sultana dogonio do duvara. Jedan Kajica Radonja vredeo je više nego tri stotine Mađara i šezdeset Karavlaha.

udarila, pomorila i muško i žensko, na odžaku niko ne ostao, no ti moji dvori propanuli, propanuli, pa su opanuli, iz duvara zovke proniknule; što su bili lavi i timari, pojagmili Turci na miraze.

Kad je care sagledao Marka i pred njime tešku topuzinu, car s' odmiče, a Marko primiče, dok doćera cara do duvara; car se maši u džepove rukom, te izvadi stotinu dukata, pa ih daje Kraljeviću Marku: „Idi, Marko, napij mi se vina; što

Car s' odmiče, Marko se primiče, dok dotera cara do duvara: car se maša rukom u džepove, on izvadi stotinu dukata, pa i daje Kraljeviću Marku: „Idi, Marko, te se nalij vina!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Jedanput, u svojih mu polata časteći se s gospodom, sedeći im za astalom, teke pusti se čoveča ruka iz duvara suproć očiju mu i s prstom napisa mu na duvaru ove tri reči: Mani. Tekel. Fares.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti