Ćipiko, Ivo - Pauci
— Deset kruna i šest para Vojkanu Vujiću, — javi se jedan od dvojice dućanskih momaka, poredavši prodanu robu na dućanski banak. —Vojkanu? Hm! — opazi gospodar, digavši glavu. —Čuj, Vojkane!
— Opremi ga! — zapovjedi gazda momku i dohvati novine i unese oči u njih da čita. —Lako je tebi, — nasmija se na nj dućanski momak, ali šta će ova sirota?
U dućan kad stigoše, nađoše silu ljudi. Nadstojnik Vaso određuje kome se ima dati sijeno, a dućanski momak bilježi u trgovačku knjigu. Gazda Jovo pije kafu u pisarnici. Deset je sati.
Ono što mi je pokojnik dao o Svetoj Kati jedva je zaleglo za dućanski prekogodišnji dug, a poslije opet uzimao je sijeno ... Ti znaš čitati? —upita gazda.
Upozna ubrzo narav seljaka, a i seđaci sjećahu ga se kad je bio dućanski momak. Kad im se činjaše kakova stvar preskupa, kretao bi Jovica glavom, obazirao se oko sebe i kazao: — Tako hoće
Gazda Jovo cijelo proljeće ne izlažaše iz kuće, ne silažaše ni u dućan, već jedan dućanski momak naveče donosio bi pisma, dužničku knjigu i novac k njemu u sobu, — tako sređivaše trgovačke poslove.
Neki dan po podne, dućanski momak, dok je gospa Pava izbivala iz kuće, pustio je jednu od gospodarevih jaranica k njemu u sobu; Veljaše ona: „Biće
U varoši ne svrne nigdje, već ravno uđe u dućan. Ali gazde ne nađe: ima neko vrijeme što u dućan kasno silazi. Dućanski momci, ni nadstojnik Vaso, ne susreću ga kao negda i ne nude ga rakijom, a stric Petar, bacivši sa leđa vreću dućanske