Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Ničeg ni na tezgi, ni na vagi! Ni srebra ni zlata, ni brašna ni soli, ničeg nismo našli, a dušeke, a jastuke, a perine, a sena, sve smo bajonetima izboli!
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Biće nam mnogo lakše kad smo zajedno, skinućemo i dušeke dole. — Hvala vam; i naš je tvrd, od betona je. Ona grupa oko mršave maske, koju je privukla najnovija novinarska
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Magda je za to vreme iznosila iz onih dolapa, gde su bile savijene spavaće haljine, pokrivene belim čaršavom, dušeke i jorgane.
u ono iza nje na doksatu, u njene spremljene i raspoređene darove koje će sutra nositi mladoženji: svilene jorgane, dušeke i jastuke. Osobito kao da su gledali u onaj crven, svilen, svadben, za dvoje širok jorgan.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
A moja stara šjela nasred kasarne, izvalila se na carske dušeke, pa pije, puši i prima nauku. Bože moj, Bože čudne ljepote u vašeg cara! Bože moj, Bože ala vi usrećiste našu zemlju!
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
podrhtavala u svojim temeljima, a njeno krmilo iščekivalo Cezarovu snažnu ruku, on je sa Kleopatrom, zavaljen u meke dušeke kraljevskog svadbenog broda, plovio po drevnom Nilu, praćen od četiri stotine lađica.
I patos i plafon pretvoreni su u dušeke. Kroz ova okrugla otvora u patosu moći ćemo da posmatramo našu Zemlju, a možemo se pri tome poslužiti i ovim dogledom;
Stanković, Borisav - TAŠANA
I to s mukom, teško, jer on neće da legne na postelju i dušeke nego na zemlju i na to svoje kamenje, kojim hoće tobož da se brani kad počnu da ga »pale«.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Ujutru je bilo neobično meko: da se čovek nasloni na njega i utone kao u dušeke. Naizmence su Nata i Mirko imali male nesvestice, kao da odista tonu u mekotu jutra.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad je bilo uoči neđelje, Momčil' ode u svoju ložnicu, pa on leže u meke dušeke. Malo prođe, i ljuba mu dođe, ali neće u meke dušeke, već mu roni suze više glave; a nju pita vojvoda
Malo prođe, i ljuba mu dođe, ali neće u meke dušeke, već mu roni suze više glave; a nju pita vojvoda Momčilo: „Vidosava, moja vjerna ljubo, kaka ti je golema nevolja te mi
Onda mlada ode u riznicu, dovatila sablju Momčilovu, te je slanom zatopila krvlju; pak se vrnu u meke dušeke. Kad ujutru zora zab'jelila, poranio vojvoda Momčilo, pa govori ljubi Vidosavi: „Vidosava, moja vjerna ljubo, ja sam
Od ruke mu ništa ne rodilo: rujno vino ni šenica bela! Rđom kapô dok mu je kolena!“ Leže Steva u meke dušeke, povečera Vaistina sluga, povečera i nali se vina, pa išeta pred gospodskog dvora i pogleda čistom vedrom nebu: jeste
A kada je po večeri bilo, ona prostre mekanu postelju; leže Grujo s bulom u dušeke. Kad ujutru jutro osvanulo, uranila Džaferbegovica, te iznosi divno odijelo, i oblači dijete Grujicu: na pleći mu udara
No da vidiš paše brđanina! Ode skidat gospodske haljine, a Grujica nameštat dušeke; kad se paša s ruhom odlakšao, a on pade na meke dušeke, pa govori Novaković-Gruju: „Sjedi donje, dilber-Ikonija, da
Ode skidat gospodske haljine, a Grujica nameštat dušeke; kad se paša s ruhom odlakšao, a on pade na meke dušeke, pa govori Novaković-Gruju: „Sjedi donje, dilber-Ikonija, da prenoćiš sa mnom u dušeku, pa ćeš biti mlada pašinica“.
Sjede Grujo na meke dušeke; no da vidiš paše brđanina! Odmah Gruja zadirkivat pođe, zavlačit mu ruke u pazuhe; no se hajduk nije naučio, pa se
Zabolje me i srce i glava, svu je mene zima obuzela: bogme, brate, mrijeti valjade; već ti sjedi na meke dušeke — da ti padnem u krioce glavom, da ja pustim moju gr’ješnu dušu“.
Žao bješe Mustaj-begu Ličkom, jer od roda više nikog nema, pusti suze niz bijelo lice, pa on sjede na meke dušeke, cura pade u krioce glavom, jednu ruku u džepove tura, drugu ruku bratu u njedarca, — dok ukrade ključe od tavnice, od