Upotreba reči dušmani u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

boga slobode... I moj otac, dragi prijatelju, beše u to kobno doba osuđen — na smrt. Ali tu presudu ne mogoše dušmani naroda našega izvršiti.

Glas mu je strepio: — Sinovi pravoslavne crkve! Sinovi naroda! Sinovi slobode!... Vašu braću potiskoše dušmani naroda našega: obale Begeja, Moriša i Tise crvene se od krvi njihove! Knićanin je pobeđen, Miklo je poginuo!...

Imao sam i ja jednoga druga, brata, i više od brata! I njega su sa mnom dušmani naroda našega gonili, i on je stradao za veru i slobodu, i on je pored mene u vlažnoj tamnici ležao; i ja sam ga

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Ali ti treba da znaš sve! — reče Ivan. — Znam dosta. Znam da su mi oni dušmani i da rade protiv mene; znam da si mi ti prijatelj.

A i kud bi moglo! Nebo je visoko, a zemljom hode dušmani. Šuma je branila slobodu, neka ona očuva i nejač! Drenova Greda bila je sklonište.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Sutra, ako hoćeš, da kupim deset! Moja mati plače još jače: — Znam, Mitre brate, — kaže ona milostivo — ali hoće dušmani sve da odnesu. Ostavi se, brate, tako ti ove naše nejači, proklete karte!

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

— I jednako spava i hrče isto onako! — čudi se domaćin! — Spava taj k’o zaklan. Da smo kakvi rđavi ljudi i dušmani, mogli smo mu komotno izvaditi još dva zdrava zuba, — taj ti se ne bi lako probudio!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

»O Bože moj, piše on, veliki i silni i nedostižni, daj mi jezik, daj mi krupne i goleme riječi koje dušmani ne razumiju, a narod razumije!

Radičević, Branko - PESME

Kada jednom dušmani udare, Kad zagrme topi i kumbare, Kad on iz sna otrovna se prene, Pa na ljuto orpašje se dene, Oće l' udrit na

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— A ti, rođo, malo u pljačku, a? Seljak opet vrdnu postrance. — Druže moj mili, jesu nas opljačkali ovi dolje dušmani, pravo ti kažeš. Nećemo im vratiti da sto ruku imamo. Vačkonja se sumnjičavo zagleda u bezimena noćnika.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Prodade im sve njive i vinograde. On se propi, propade — uzedoše ga dušmani na vrat! Sad je krijumčar. Po nedelju dana doma ne dolazi niti što donosi...

— Na robiji — odgovori tiho. — Šta? — Nije kriv gospodine, tako mi Gospoda! Obediše ga. Uzedoše na dušu dušmani — Bog im sudio! A on? oh! nije kriv! — Branila si ga tako živo, ponizno i verno da nisam znao šta da mislim.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Meni i onako nema više ovdje života, nego ti lijepo mene ubi, pa me zakopaj, da me ne bi dušmani dirali mrtvu. Kad je ovaj vidio da ga se neće da okani, zapita je kako i čime hoće da je ubije.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Čuvala je ona burence vina za svoju decu, pa bi želela da ga zakopa, kako joj dušmani ne bi uzeli. Uđosmo u kuću i ona mi pokaza lestvice, kako bih se popeo na tavan.

„Narodi će se zakrviti i na zemlju će udariti golema sila. Sela i gradovi će goreti... Majke će ludeti, gledajući kako dušmani kolju decu njihovu... Opusteće polja i njive... I vikaće živi: ustanite mrtvi da legnemo u grobove vaše.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

da se tako slažemo). Dobar mi došao, i s anđelom došao! Dugo ti se ime spominjalo, dokle teče sunca i meseca! Dušmani ti pod nogama bili, kako Šarcu pod kopita čavli! Đe je svadba da si delibaša, đe je sofra da si dolibaša!

Uroci ti po gori hodili, Travu pasli, s lista vodu pili, Mome sinu ništa ne udili; No udili drvlju i kamenju! Dušmani ti pod nogama bili, Ka’no konju čavli i potkovi. 6 Buka, nina (majka) svoga sina: Spavaj, spavaj, ja te ne dam baji!

San u bešu, a nesan pod bešu, Nesana ti voda odnijela, Za velika brda zanijela, Đe’ no nema vuka ni bauka, Dušmani ti pod nogama bili! 7 Nini, sine, radosna ti majka!

ga gonila rijeka, toliko u našeg domaćina bilo mlijeka; koliko u njega zrnaca, toliko u našeg domaćina bilo jaganjaca! Dušmani mu otišli u lugove, naplaćivali dugove; nit dugove naplatili, nit se više ’vamo vratili: u luli sjedili, niz čibuk

Slavio, na mlađe ostavio! Što mi potrošili, Gospod navašao. Haj, tvoji konji vrištali, dušmani ti pištali; tvoje krave mukale, dušmani ti jaukali! Da bog da! 6 Vala i ejvala!

Što mi potrošili, Gospod navašao. Haj, tvoji konji vrištali, dušmani ti pištali; tvoje krave mukale, dušmani ti jaukali! Da bog da! 6 Vala i ejvala! Zemlja dala, da ti pomaže gospod Bog i sveti današnji god!

S kojeg mu dolazili kumovi i prijatelji, s one mu strane bilo blato do koljena! a s koje mu strane dolazili zlotvori i dušmani, oni puti porastali crnijem trnjem, te se po njem šalacale srne i legla se paprad i divja prasad!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Aćimovi politički dušmani veruju da sam glavni četovođa Timočke bune, koji je pobio nekoliko sreskih kapetana i oficira, pobegao sa streljanja i

Neće biti moji unuci. — Tvoji će biti! — viknu, smračen od mumlanja i krckanja u mraku. — Kroz njih ne mogu da trajem. Dušmani će da opogane moju krv. — Ima nešto važnije u životu...

Neću od moje krvi da ispadne nešto slabačko i žutljikavo. Čekaj! I neka mu u kolevku ture ovaj jatagan da ga se dušmani plaše, a on da ima mušku ruku pa, kad zatreba, nek zamahne njome. Ti si, Aćime, najsrećniji čovek u Srbiji.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

— Pa kako, snajo, prođoste od Austrijanaca? — Ne pitaj. Kinjiše nas dušmani, prokleti da su; to ima da se priča, nije nam lako bilo. Nego, fala Bogu kad dođoste. — šta ćeš, dođosmo, Božja volja.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

eto!... — odgovori on uzdahnuvši. — To je, to je, znam ja... ti drugi učitelji, to su tvoji dušmani... Ti si bio... ti si mogao biti krasan domaćin i radnik, ali te oni navedoše na klizav put.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Meni i onako nema više ovdje života, nego ti lijepo mene ubi, pa me zakopaj, da me ne bi dušmani dirali mrtvu. Kad je ovaj vidio da ga se neće da okani, zapita je kako i čim hoće da je ubije.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

O Bože moj veliki i silni i nedostižni, daj mi jezik, daj mi krupne i goleme riječi koje dušmani ne razumiju, a narod razumije, da se isplačem i izjadikujem nad crnim udesom svoga Naroda i 3emlje svoje.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Pa neka bi i to, ali danas drukčije miluju! ... Meni se sve čini da su nam oni dušmani. Puče mi od neko doba pred očima; čini mi se, k'o misle: — Radi, štedi, muči se, ali ne za se, već za nas...

Rade se čudi što se gazda Jovo oborio na popa Vranu: ono jest, ranije bili su dušmani radi toga što pop zavrgnu seosku blagajnu, ali otkada se govori o nekoj slozi između lacmana u varoši, za koju

rekao bi, obrvaće ga; ali hrast se ne da: nadvlada sve zaprijeke, i, šireći se, osvaja sve više svjetlost i visine, a dušmani ostaju u tmici, da ispaštaju svoje grijehe.

nije niko drugi nego naš svečar, uzor—sveštenik i domoljub, pop Vrane, a bršljan i zakržljali hrastići, njegovi su dušmani... Dakle, neka ga bog poživi!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Takav je Marko koga prati vatreni narodni blagoslov: Desna ti se posvetila ruka! Dušmani ti pod nogama bili kako Šarcu pod kopita čavli!

crkve Vilindara; onđe starac ukopao Marka, biljege mu nikakve ne vrže, da se Marku za grob ne raznade, da se njemu dušmani ne svete. 38 SMRT VOJVODE PRIJEZDE Česte knjige idu za knjigama; od koga li, kome li dolaze?

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

A ako li ti živiš, to tvoji će dušmani vas razbiti i zemlju vašu preuzeti.« Kako to oni mu bogovi izrekoše, proču se taj glas i u drugu vojsku, te kad se

Ta to i jest ponajbolje od svega, ama Savi sami komadi ne dolaze, ako se ne podiže tražiti ih! Sa svoji dušmani vala i boriti se, te eškile se biti... I građani s toga patrijarhova vrla razgovora pooslobodiše se i podsnažaše dobro.

Kako što je Izrailjtene vojujući s Davidom suproć Amonita, Moavitena, Filistimljana i Asirjana i s ostali im dušmani bijući se slobodno i razbijali su ih terajući tako da je po jedan Izrailjtenin po stotina onih gonio pred sobom a de

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Mori, sag da ti iskaš i onu njinu drtu tetka Tasku, da se s njuma oženiš, pa i tu ti ne bi dali, — tol’ko stadosmo, ete, dušmani sag!... Tako je govorila zadovoljna tetka Doka. Ali je to, naravno, slaba uteha bila za Manču.

— A što će da ručaš kad si ne pazariš?! — prekide ga zajedljivo Zona. — Ne slušaj dušmani moji po ma’ale... Nesam takav, Zone, kako kazuju...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti