Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Najgore im pak bjehu tavnice pod dvorove đe dužde stojaše; u najdublju jamu koju znadeš nije gore no u njih stojati. Konj hoćaše u njima crknuti, čovjek pašče tu svezat ne
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Ali zar ne znah? Il’ dužde nije znao mletački Suđenje gorko — Zetu zetovu? Pa što me dade?... Što pođoh ja?... A Venecija?... Ah!...
“ Razumela sam sve, — Leonardo, sve! I ovako ćeš dužda pozdravit: „Kći tvoja, dužde, kći krvi tvoje, Venecijanski vazduh sisajuć Upoznata je s srcem čovečjim. — I Venecija će biti spasena!
BOŠKO: Ta brzo poče! BOGDAN: Brzo, boga mi, Na našu grdnu nesreću. VUJO: Ali ni Mlječići ne ostaše u dugu. — Dužde nam posla te kakve darove: pušaka, noževa, džebane — i još nešto su čime se knjige štampaju...
— Kaza im: da nam je dužde Iz Venecije poslô štamparu, Pozdrav, oružja, džebane i sveg! — JELISAVETA: Pa?... Kapetane! KAP.
Oružje! KATUNOVIĆ: Otkud oružje? VL. VAVILA: Otkud oružje? Da nam ga dužde nije poslao? VUKSAN: Svet otac jednu, te jednu, gospodo! Kao da nije knjigu učio — Ne zna duždeve — ne zna prevaru!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ivo prosi, dužde se ponosi; no se Ivo okaniti neće, snahu prosi tri pune godine, snahu prosi, a prosiplje blago. Ja kad Ivan blago
Ja kad tako svadbu urediše, zeman dođe te ti domu pođe, a prati ga novi prijatelju, prijatelju dužde od Mletaka, i prate ga dva duždeva sina, i prati ga stotinu Latina.
No išteti Ivan na pohodu: ide mudro, progovori ludo, reče duždu, novu prijatelju: „Prijatelju, dužde od Mletaka, čekaj mene s hiljadu svatova, — od hiljade manje biti neće, čini mi se hoće biti više; kad prijeđem more u to
“ A to sluša dužde od Mletaka, dva sokola, dva duždeva sina, i slušaše stotina Latina. Milo bilo duždu od Mletaka, ruke širi, te g’ u
“ Grohotom se Ivan nasmijao, knjigu piše, dade tatarinu, te je prati duždu od Mletaka: „Prijatelju, dužde od Mletaka, nu osluškuj i noći i dnevi: zapaliću na gradu topove, zapaliću trideset topova, pa zapalit Krnja i
sitnu knjigu piše svome tastu, duždu od Mletaka, a dvori ga zlosretna đevojka; na mezile knjigu opravio: „O moj taste, dužde od Mletaka, kupi vojsku, svu latinsku zemlju, te mi haraj bijela Žabljaka, i ti vodi milu tvoju šćeru ni ljubljenu, ni