Upotreba reči dužnicima u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

što je, pre, Aranđelu Isakoviču bilo najmilije da razmišlja, o svojim naslagama koža i duvana, o svom srebru, o svojim dužnicima, činilo mu se te noći zauvek izgubljeno.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Ona se nagađala s kiridžijama, ratovala s komšilukom i dužnicima, a po potrebi, dolazila i u bircus da izbaci napolje kakvog uzinaćenog pijanca.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Te pozove razašiljao je gazda obično dužnicima kad je hteo da dug čim prije od njih utjera, a sadržinom, oblikom i samom hartijom sličili su ti pozovi sudbenima.

Vasi da kroz četrnaest dana podmiri ga posve, jer s njime već neće da ima posla; dogodiće mu se što i ostalim okorjelim dužnicima. U tim mislima vraća se kući i, kad stiže, jesenji suton već se hvataše njegove planine.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti