Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
u pameti dvokolice, te upregni da je vuku pravdu svoju i diku ti, i greh tvoj sa sklonjivanjem hudim, — i videćeš grešnu dvokolicu da pretiče svu pravicu; ne od svoje snage nego od brze jačine druga ti nisko gledanja svoga ukora, a onu pak natrag
Ko da zna čoveka kakav je iznutra? Visoko su nebesa, A teška su naša telesa. I videćeš grešnu dvokolicu Da pretiče svu pravicu. Ni za pologu papučnu nisu vrsni. Slatka — velite — reč, otvora nam gvozdena vrata.