Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
isti način naš narodni pesnik prikazuje Grujičino odelo i oružje (u pesmi Novak i Radivoje prodaju Grujicu): Uranila Džaferbegovica, te iznosi divno odijelo, i oblači dijete Grujicu: na pleći mu udara košulju do pojasa od čistoga zlata, od pojasa od
A kada je po večeri bilo, ona prostre mekanu postelju; leže Grujo s bulom u dušeke. Kad ujutru jutro osvanulo, uranila Džaferbegovica, te iznosi divno odijelo, i oblači dijete Grujicu: na pleći mu udara košulju do pojasa od čistoga zlata, od pojasa od
Gleda njega Džaferbegovica kroz pendžere sa bijele kule, pak dozivlje dijete Grujicu: „Gospodaru, robe dragokupe, što mi šetaš tako neveseo?
Njemu veli Džaferbegovica: „Ne boj mi se, robe dragokupe! Ja imadem tridest Sarajlija, što su išli s begom Džafer-begom; ja ću reći Ibrahimu
Govorile mlade Sarajlije: „Bože mili, čuda velikoga! Sretnja ti je Džaferbegovica! Đe zadobi boljeg gospodara, boljeg nego starog Džafer-bega“. Otidoše gori Romaniji.