Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
pun žita svetli Srem, reke se ulivaju u reke, prolaze lađe, s Dunava se puši velika svetlost, uz Drinu blistaju dželepi goveda, Morava se plavi ko plav iskrivljen krst, sve se rasprostrlo, kao na trpezi, a iz oblaka, iznad zemlje, kao
Ćosić, Dobrica - KORENI
pomisli Đorđe, i bi mu mrzak čovek koji ga prati na svim putevima, dok ga u nedrima žulji kesa dukata a čopori svinja i dželepi goveda protinju se između vrzina ka Dunavu. „Da podmladiš Simku.“ Oči su mu se smejale. Sigurno sam pocrveneo.