Upotreba reči džide u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

!... Ako ne bidne kod Aćimovi?!... Aćim je juče ujutru, pre sveta, odvez’o nike Džide u Temišvar; tek ako priksutra dođe natrag. A njegova Krista..., đavo od žene!

— Ta, sad ja neću ništa da divanim preko sebe, nego, eto, pitajte druge ljude, i Džide i gospodu. Izvol’te pitati druge ljude koje je Pera Tocilov vozio, pa pitajte i’ jesu li drugog kočijaša posle tražili!

A i »nemeši« baš, al’ su i oni prokopsali! Ta eno Rade Karabaševa, pa on je bar nemeš, pa i on kočijaši! Pa spao na Džide perjare i grošićare, a bar gospodu paroke vozim! Nego, bolje vi sedajte, da manje kisnemo i mi i konji!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Na pleći mu vezena šišana „A o bedri duga gadarija, „A na rame džida oblivena, „A od po nje vukom opšivena; „Na vrh džide od međeda glava, „Zinula je kao da je živa...“ Takav bješe iguman Đorđije ostroški.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

A danas nam dodijaše Turci, turski konji noge iskidaše šetajući jutrom i večerom, na pločama pole razniješe mećući se džide i lobuda“.

Pod Tadiju džide podmetnuše, Tadiju su rane osvojile, ranjena ga nose Jankoviću, a vezana Muja odvedoše i dijete Gojena Alila.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti