Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
već znala da će to ma- | teri činiti radost i sreću, mazeći se oko oca, počela bi da odriče i da se pravda: — Nije, efendijice, nije, tatice! Nije, živ mi ti! On, uzimajući je u naručja, nosio bi je sobom, gore, u onu njegovu sobu.