Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
A međutim je Egidijev melodramski trombon uvijao i izvijao, grmio i plakao, indignirao se i molio. Bakica bi izišla na prozor.
A sve je to, prilagođeno Egidijevu trombonu, dobivalo odnekud isti izraz i istu vrijednost: što je god izricao, Egidijev je trombon izricao apodiktički, ne dopuštajući ni najmanje mjesta sumnji.
Čitave noći nisam prilegao. Nekoliko puta povirio sam na prozor prema uličici. Egidijev kućerak bio je zamračen. Sve je spavalo. Iz te male činjenice (tačno se sjećam) izvukao sam nesrazmerno veliko umirenje.
Naši koraci uveličano su odjekivali o pločnik puste ulice. S ugla sam bacio pogled na Egidijev kućerak i mahnuo rukom baki na prozoru. Daleko je od mene bila svijesna pomisao da je to konačni odlazak.