Jakšić, Đura - PROZA
Ne košta ništa, a sve zanima, naročito i veliku gospodu, kojima je, i po sebi, istina mrska. Ele, naše veliko đače dođe.
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Mus-agu pustili da ode i Srbe poslušali, „a mi — vele — ove smo potukli a sutra bi došli u Šabac, da i one potučemo”. Ele se vrate natrag.
” I tako ti odu na zbeg. (Ne znam je li tu Karađorđe desio se; a možda je očô ruku vidati.) Ele po malom otporu zbeg raskopaju, i, što su našli kazančića, sančića i kotlića, svak svoje pozna i povrati.
— Ako ne danas biće sutra, ako ne sutra to prekosutra, ele neće ostati bez spasenija, no malo da budu u sterpeniju; i pročaja.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
s naočarima a dole piše: Kleiner Groѕѕpara i druga — opet dete, žensko, s naočarima a dole piše: Kleіne Groѕѕmama... Ele, iskićeno baš kako valja, kao ono kad je što po planu.
— vikahu jedni. — Kaki si ti to momak? Uplašio se od gazda-Rake i roge! — pod smevahu se drugi onome... Ele, za časak ti puče taj glas po selu. Ljudi i žene i deca vazdan su govorili o rogi i gazda-Raki i smejali se.
— A jesi li ih ti video? — upita Radan. — Nisam ja, ali su mi kazivali baš ljudi koji su gledali... Ele, tako se, uz piće osuše priče sve strašnije i strašnije. Bilo je već pravo gluvo doba kad se Radan krenuo iz mehane.
osim što se u leto izuvao u kancelariji i držao na polici među aktima uvek bocu surutke, što je »pio od grudi«... Ele, prosto si jedva čekao da čas iziđeš na čist vazduh. A ovaj kapetan jok!
Jedan mu je sin već poodavna u Beogradu; uči gimnaziju. Ele, kao što vidite, retko gde ima tako lepo i zgodno kapetansko pleme...
podozrivih ljudi, i čim koga opaze da im je dužnost odmah ga javiti svom ostarešini, a on će već dalje činiti što treba. Ele, nasetova ih mnogo i mnogo. A i valjalo je da ih nasetuje.
Đuko njegov činio pazar s onom glavom šećera i nikad da je proda za tri talira, nego sve kao za pakost — dukat!... Ele, kao što vidite, veliko veselje čini David Uzlović.
« I sama živež već vidi da se nekaka čudevenija zbivaju. Ele, tako se to častilo i pilo na slavi Davidovoj čak do zaranka.
Onamo za drugim stolom plaču i kmeče deca, cereka se nekako ženskinje i halaču soldati... Ele na sve strane žagor, vika, lupa, svirka, pevanija — samo bruji!... Tako je to gotovo svako u boga veče zimi.
Iziđe siromah, žali mi se, ja sležem ramenima. Eto ti ga sutradan rano — moli opet. Opet kapetan odlaže: »Sutra!...« Ele tako ga odbija nekoliko puta. Čoveku pritužila nužda. Iziđe jednom iz kancelarije, pa samo što ne plače.
Čim ode čovek, ja glavu te u moju sobu... Dođe drugi da moli za nešto — tako prođe i on. Ele, svaki dan tek kupi po neko glavu šećera od mene. — Ama zar to nisu ljudi potpazili šta radite? — Nisu ja!...
« On se, opet, navikao pa tako živi, sastavljajući kraj s krajem, i gde može što zaraditi — zarađuje. Ele, Sreja svira, a kolo se zavilo veliko i zapleteno. Priđoše i ozgo od sopre neki da glede izbliže.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Tako danas, tako sutra, ele on se nekako tako navikne, pa mu čudan dan kad ne ode svojoj tetki-Makri, makar na nekoliko trenutaka, ili kad Jule
I, doista, sutradan, čim je čula tamburu, odmah je ponela kanticu za polivanje, i našla se u poslu u bašti. Ele, da ne budem dugačak i dosadan, toliko mogu reći da se opet razgovor otpočeo.
Ja sam se malo poduže zadrž’o na putu. He, al’ šta mu znaš; te ’ajd’ ovo, ’ajd’ ono... ele, k’o što vidiš, ost’o sam čitava tri dana preko termina. To je ono što kažu: U grad kad ’oćeš, a iz grada kad te puste!
a on se samo okreće čas jednoj, čas drugoj. Mladić, naravno, ima oči pa probira i šacuje. Ele, gospoja-Persina Melanija, boga mi, bolje umela; učinila odmah eroberung!... Ta ono... znate...
« E, eto joj sad... — Al’ molim... — Ele, gospodin Pera se zaljubio do ušiju u frajla-Melaniju, pa je svaki dan kod njih, i donosi joj sve lepe nemecke knjige,
Matavulj, Simo - USKOK
“ Ženske, razumije se, nagađahu da tu mora biti po srijedi ljubav ili je zaveo kakvu kneginju! Ele, tamo, ovamo, taj tajanstveni „princip“ postade prijedmet opće simpatije i prijedmet maštanja u čamotinji mirnoga
Sremac, Stevan - PROZA
— E, vjeruj... — veli seljak i gleda ga i meri. A Jova produži pitati, i ovamo onamo, ele, naposletku iziđe i dozna se iz razgovora da su i neki rođaci! — E, pa, rođače, baš mi je milo.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Makar i tetka, opet je tuđin, nije joj od srca otpalo, pa da ga žali kô svoja majka. Ele kako mu drago, ne šćede sestri ništa govoriti, već kad pođe, povede sa sobom i dijete.
lisica sastade sa jazavcem i pođoše na svoj put; idući tamo amo nabasaju opet na strvinu, đe su i gvožđa bila zapeta. Ele, tamo amo, nesrećom uhvati se jazavac u gvožđa. — Što ću, lijo? — pitaše jazavac lisicu.
ĆOSA I UGURSUZ Imao otac tri sina, a bio vrlo siromah. Ele dođe red da umre, pa na smrti ništa im nije imao ostaviti, nego ih počne savetovati i preklinjati da poredom idu u
Sluga ode te počne orati, pa orao čitav dan, a Ćose nikako sa ručkom. Ele, sluga, siromah, jedva gladan uveče kući dođe, pa se izdra na Ćosu.
A Ero onda skoči, pa preko ćuprije: — Ej, Turčine, gledaj kako i tvoj šaronja ima pamet, a Ero je nema! Ele, on tebe prejaha dvaput preko ćuprije.
SELjAK I MAGARE Gonio seljak magare i na njemu klak. Magaretu ili je bio tovar težak, šta li, ele neće da ide. Seljak gura, ono neće; on udri, ono neće pa neće!
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
« — »Gazda Tašula!« biće večiti, stereotipni odgovor na mnoga takva pitanja. Ele, vi vidite da se negdašnji »sepetkaš« i »ćeler« Tašula iz Ipira dobro zakopitio, da je pružio žile duboko i naširoko.
!« Iako nije ženjen — kao što vam je već poznato — ipak je mnogima u selu ponešto svoj; nekom kum, nekom pobratim, — ele, tek nije sam u svetu! A umeo je, boga mi, i da se pokaže kad je gde trebalo. Bio je čovek patriota.
I, boga mi, on se baš dade na posao. Nešto po svojoj pameti a nešto po Sretinim uputstvima, ele privuče i on, bome, dosta njih na svoju stranu; kako koji dan, sve više nezadovoljnika u selu.
— reče Mića i prevuče šakom preko brkova. Te ’oće biti, te neće biti; te ovamo, te onamo; te povuci i potegni — ele ti bogme oni njega lepo zarobe.
— Skupiće se ljudi pa će svaki potrošiti i poručiti po nešto; neko kafu, neko rakiju, vino, — ko šta miluje; ele trošiće se piće, pazarićeš.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
godina, visok, tanak, bjeloputast; smeđa naustica tek ga se hvatila; oči mu bjehu krupne, plave, a gledahu milo. Ele, u punom smislu riječi, lijep momak.
Prijed smo rekli, da je cura bila stasita i tankovjesta. Ele, divni božiji stvor, divni plod gospodskoga soja, što se u brda stanio te živio životom prostim i prirodnim, a od
toga čovjeka potpuno vlada tijelom; da na najmanji mig njegov, svaki ud gotov je na pokret, kao rob na mig gospodarev. Ele, bijaše to jedna od onijeh pojava, o kojima na prvi pogled i na prvi mah, začmeš neko opsežno iako nejasno pojimanje.
rana bješe i kako se vidao; pa premetni razgovor na bojeve u kojima se to delilo; pa bojeve opisuj podrobno i živo. Ele, razgranao im se razgovor, kao što obično biva među našijem ljudima, a kako svaki govoraše lagano i redom, zahvatilo to
Ima i pjesma o tome... Ele, bjehu oba oženjeni kad je to bilo i imahu djece, a taman te godine našlo se Radoju muško dijete a Peju se rodi
“ „Bjehu li konji bijeli jali crni?...“ zapita važno, Petar, šura mu. „Jadi ih znali, bjehu svakojaki! Ele micasmo se kroza njih, ama nikad izaći...“ „Je li te koji očepio?“ opet će Petar najozbiljnije.
načmi čitulju, ama ne onako suhoparno da se nižu sama imena, no sve to bješe začinjeno dugačkijem, kitnjastim molitvama. Ele, čitahu slavu kao što je u srbuljama, staru srpsku slavu.
„Odagna je Đurađ odjednom. Ove godine baš se pokaza da je pravi proljetni svetac!“ govorilo se. Ele ljeto ogranu. Trava bujno poraste; česti se okitiše lišćem. Stoka željno prionu da se napase.
“ odgovori Janko. Stana stade preda nj. Ćaše da mu nešto reče, pa se zar splela, ili nemaše šta da mu reče ele osta kao nijema.
Majaka obesinjenijeh, ljuba udovica, sestara bezbratnica, braće od skoro inokosne, ele bješe naroda u žalosti, kao što ga je uvijek tušte bilo u Crnoj Gori.
Te ćeš sresti vedrijega lica i čućeš ih da popjevaju, ama kao kradom. Ele, bješe jesen, mrtva jesen nastala. Pred Mitrovdan čulo se da je jedna četa ostavila krvava traga na Carini, između
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Što mora biti, biti će. — Što rijeka donosi, rijeka odnosi. — Teć’ će voda kud je tekla. — Ele bi, ele će bit’ otkle i dokle bude svit. — I dalje će sunce grejati. O BOGU — Bog ne plaća svake subote.
— Što mora biti, biti će. — Što rijeka donosi, rijeka odnosi. — Teć’ će voda kud je tekla. — Ele bi, ele će bit’ otkle i dokle bude svit. — I dalje će sunce grejati. O BOGU — Bog ne plaća svake subote.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
gledaj kako i tvoj šaronja ima pamet, a Ero je nema! Ele on tebe prejaa dvaput preko ćuprije.“ VIII. SLOVO IŽE, ALI SIRCA NIŽE.
I tako maćija stane govoriti svojoj kćeri da ide onamo, a ona se zatezala i suprotila, ele najposle mati je kojekako namoli i ona otide i nađe onu ženu na izvoru.
„Pozdravi svoga kralja, i zahvali mu od mene na pitanju i moli ga, da mu ne bude žao na odgovor moje samosione šćere, ele joj ne mogu ništa.
Jedan dan zar su mu se bile gusle nešto pokvarile, kako li, ele nikako ne mogaše započeti da s njima napreduje, pak pred skupljenijema nasmija se i reče: „Vala, gospodo, kad mi gusli
gledaj kako i tvoj šaronja ima pamet, a Ero je nema! Ele on tebe prejaha dvaput preko ćuprije.“ 31. ERO I KADIJA. Čuvao Ero kadijna goveda, pa imao i svoju jednu kravu, te
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
godina, a glava mu ne bješe veća od dobre kruške, a prema glavi sve ostalo, tijelo i trbuh mu utonuo pri rtenjači, ele, šaka jada, sašta ga i prozvaše Čmanjkom...
nižim rabotama, kao i dotle, te je zvonio budionicu, meo crkvu, raspremao stričeve ćelije, i najviše pomagao Baleganu. Ele, bio vrlo vrijedan pustođak, ali samo pustođak.
ne znam sad da li Aguštin ili Akvinski... ele, u onome stanju kad čovik ćuti da ima samo kožu, a iznutra ka da je pun praznine, ka da nema kostiju, ni mesa, ni krvi,
Jednom mu naredi da izgovori onaj cirkular što bješe naučio naizust. Poslije to tražaše svake noći redovno. Ele, vidi Bakonja da se vra podjetio; i zabrinu se veoma Bakonja, ali o tome što se noću radilo ne reče nikome ni riječi.
Najzad, u velikoj trpezariji goraše svijeća po svu noć, te se moglo nagađati da i Balegan bdije. Ele, u manastiru, i danju, i noću, sve iđaše sunovrat. Sluge su pak radile što ih bješe volja.
Trup mu bješe suviše kratak prema nogama, a jedna mu se noga savila kao gudalo, ali nije hramao. Ele, bješe jedan od onijeh ljudi, koga kad vidiš na sajmu, među hiljadama, ili sretneš na putu, ne možeš zaboraviti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
huknu koliko može više, a od one njegove sile sva djeca razlećeše se kud koje, neko na pantu, neko napolje kroz badžu, ele nijedno ne osta u mlinu.
Jerina nametnula namet na vilajet, da joj svaki čovek donese kao danak po desnu plećku od pečenice o Božiću. Ele, narod davao, davao, pa se svakome i dosadilo, kako siromahu tako i gazdi...
Svi pristanu uz njega i zavere se da pred Božić idu u Smederevo i da ukinu taj sramni danak. Ele, svi pođu iz jednog mesta, pa dok dođu do Smedereva, polovina ih se vrati kućama, jer nisu smeli ni izići pred
Idući tamo-amo, nabasaju opet na strvinu, đe su i gvožđa bila zapeta. Ele, tamo-amo, nesrećom uhvati se jazavac u gvožđa. — Što ću, lijo? — pitaše jazavac lisicu.
A Ero onda skoči pa preko ćuprije: — Ej, Turčine, gledaj kako i tvoj šaronja ima pamet, a Ero je nema! Ele, on tebe prejaha dvaput preko ćuprije!
Još u ovi manastir ako ne bude mjesta, ja ne znam šta more biti s mene. Ele, kako mu drago, kaluđer ode u manastir i ne nađe mjesta, a tako i Era gazdi, te i on ne nađe mjesta.
kô kad je išô za magarećom pameti, pa ga eto snađe još veći belaj, jer zna da nije dobra čim ga car zove preda se. Ele, kako mu nedrago, Nasradin sjaše s magarca, priveže ga za avlinska vrata, pa pred cara.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
k njima odnekuda prilazi Mitar; pogleda ih ispod oka i pored njih prođe; zbuni se, pa kašljuca, i kao mimogred pita ih: „Ele, momci, kako ste?
ni maestral ne piri, za dva—tri dana uzastopce ni rosa ne pada, a sigurno po cijelome školju nigdje ni kapi vode... Ele, baš jednoga od tih dana, u puklo podne, sakrivena čekam i držim kraj od konopa...
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Ovo radi razumevanja onoga što će maločas doći. Ele, mi smo kasali drumom prolazeći neprestano kroz bataljone koji su pozdravljali Komarova.
Ćipiko, Ivo - Pauci
i posebice njegovu nadnicu. Ele, ukratko, današnji dan njemu će baciti bar deset banka. Ivo, idući kroz hodnik, premišljaše o onome što mu biješe kazao
— prekide ga Ivo nestrpljivo. — Ako će! Hoću da znate kako se sudi. Ele, svršila njegova pravda, izišli advokati iz sudnice i počeo se svit razilaziti. „Samo tri miseca!
Ako ča i bude, biće mala stvar. Govorim tako i dici; a oni su za pravo reći i predali... Ele, zivnulo i nas. Okolo svi oni ... ča ću vam govoriti — znate ih. Prokurator se lipo na me smije.