Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Kako mu se mali kaza, on ga je dugo gledao pravo u oči. Mala Elvira, kao da zaštiti brata, zagrli ga rukom. Ostala djeca mukom gledahu gospodu.
Djeca se raziđoše kud koje jedva čekajući da doma povijedaju strašno priključenje. Jan i Elvira pođoše mučeći put dvora. Curica bješe jako uzbuđena i krišom pogledaše brata. „Nemojmo kazivati da smo ga vidjeli!
se Jan, ama izdrije se kao pomaman, a u isti mah kroči desnom nogom nazad a iz džepa istrže go nožić pa zamahnu njim. Elvira, koja bješe dotrčala za bratom, stigne u taj čas te vidjev pokret bratov i čuvši te riječi, vrisnu a odiže ruke put
Tu probaviše Jan i Elvira oko dva sata, pa nakljukani slatkišima i iscmokokani, sjedoše na kola koja je grof naredio da se upregnu.
Ne znam što više, niti imam vremena. Zbogom, moj dragi brate. Tvoja sestra Elvira.“ „Jadna!“ rekoše ženske, kad Janko dovrši. On pokri lice rukama, pa ostade tako. Adolf mu poče govoriti njemački.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Izleteo sam kao iz puške, sjurio sam se niz stepenice i našao se na ulici. Sutradan ulete u moju sobu Elvira, sobarica, sva usplahirena. — Sіgnore, cataѕtrofe. I Tedeѕchі hanno rotto la fronte. Oh Diô!... Sіamo perdutі.