Upotreba reči ema u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

Mileta je otišao zorom, Da lov lovi onom čarnom gorom, Ema što će, mora štogod tući, Mora doma kaka plena vući: Kad ne idu čete na Turčina, A on traži zverke po planina, Kad

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

VOJVODA MILIJA Otišli su na stanak Turcima da nekakvo roblje mijenjaju; ema sam im poslâ poklisara: tek se vrate, da ovamo idu, da hitaju da ne dangubimo, e ovome već trajanja nije.

Crnogorci: trag po tragu meni poginuo, da je bješe Srbin ugrabio ako hoćah glave obratiti, ta nevolja kako me boljela! Ema kad čuh e ode u Turke, već kud kamo ne bi razmicanja, no za njima u potoč pođosmo.

Jaje zdravo dobije slomjeno. Što uzmognem, čućete hoću li! KNEZ JANKO Ema neću, božja vi je vjera, više slušat odže u Ćekliće đe guguće svrh one stugline kâ jejina svrh trule bukvine!

VUK MIĆUNOVIĆ Da nijesi u kuću došao, znao bih ti odgovorit divno; ema hoću nešto svakojako. Zar obadva nijesmo hajduci?

Pripravlja se, dok odjednom pukne; već previre kȁpa na sve strane. VUK MANDUŠIĆ Ema šta se druže s krvnicima, a u jedan kotâ da ih svariš, ne bi im se čorba smiješala!

To vam nije bez neke nevolje; da se nije ko poklâ, Boga vi? VOJNIK Ne, serdaru, jošt nije pokolja, ema bi se moglo doslutiti.

Ilić, Vojislav J. - PESME

5. Eto tu je mati sa dve svoje kćeri, Za kojima jure gradski kavaljeri: Ema je tek zimus kloster ostavila, A Olga joj sestra nesravnjeno mila; Rukavice nose do lakata obe, Čitaju romane i

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti