Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Na trbuhu nam izlazi guka. Hodamo, po hodnicima, kao šašavi. U bolnici ima jedna zasebna dvorana, za epileptičare. Austrija smatra, da su i epileptičari simulanti i otpušta ih kućama samo kad lekari prisustvuju napadu bolesnika i
Oni, dakle, dolaze na ideju da traže dobrovoljce, među pacijentima, koji će svojevoljno ući među epileptičare i pomagati lekare u tom poslu. Kao nagradu, takvi pacijenti, dobiće, posle slobodan izlazak, i danju, i noću, u varoš.
Nisam više bio onaj Crnjanski, kao u Beču. Javljam se sad među epileptičare. Provodim, šest nedelja, kao Rembo, u paklu. Prema izrazu očiju, tišini, melanholiji, kod epileptičara, pred napad,
Praćakali su se kao riba na suvu. Dok bi lekar stigao, imao sam da gledam ostale epileptičare kako zabezeknuto posmatraju svog sapatnika. To je bilo tužio, čemerno.