Upotreba reči fatimu u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

I već počeli, koga god sretnu od dece i slugu, da šilju po Fatimu, čuvenu, prsatu Ciganku s belim licem, crnim i okruglim očima.

Ulazi na kapije, uskače s konjem u sobe, goneći ispred sebe svirače i Fatimu, koja se, u belim, svilenim jelecima i šalvarima, vije oko njega, igra mu, zapara palcem dahire, pevajući besno, iz

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

i među zapadom da istrčeš hata krilatoga, damaskiju da krvi napojiš, da najstrašnim postaneš šehitom, no se diže da Fatimu ćeraš, jedinicu svetoga Proroka? Tu sagr'ješi Bogu i Proroku; ko im skrivi, on im grdno plati!

MUSTAJ-KADIJA Ne plač', majko, dilber-Fatimu: udata je, ne ukopata; ruža s struka nije pala svog, no u bostan prenešena svoj.

plač', majko, dilber-Fatimu: udata je, ne ukopata; ruža s struka nije pala svog, no u bostan prenešena svoj. Fatimu će Suljo držati kako oči svoje u glavi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti