Sremac, Stevan - PROZA
Igrao je najčešće i najradije sa nekim Švabom Kristijanom što pravi štirak i sapun za vađenje svakovrsnih fleka iz haljina. — Je l’ tu fabrika? — pita Jovan ulazeći u Nastinu kafanu. — Ooo, ja tošla, tavno!
što mu ni današnji dan nije propao, a najviše što mu je ovo poslednje predavanje ispalo okruglo — tako okruglo kao ona fleka koju ponese na svojoj beloj rubini, sa mesta na kome mu je gost sedeo. Maksime! Maksime!