Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Šljahtec je poziv učinio u ime grofa, ali o Čamči i Krečaru ni reči. Njih nije nužno tom formom pozvati, jer i jedan i drugi je samo „kupec”; dosta kad ih je nakratko grof pozvao.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
On ima racionalno shvatanje poezije, sadržinu ističe nad formom, razum nad maštom i osećanjem, i zato je najradije pevao patriotske ode, prigodne pesme, političke basne.
ima veći obim rada i prostraniju kulturnu oblast, ona tada postaje bogatija radovima, punija sadržinom i savršenija formom. JAKOV IGNjATOVIĆ ŽIVOT. — Rođen je u Sentandreji, kod Pešte, 26. novembra 1822,100 u uglednoj građanskoj kući.
početničko, nedovoljno umetničko, i on se sav okreće »umetnosti radi umetnosti«, umetnosti rafinisanoj i idejom i formom, poeziji formalne lepote i simbola.
Pesnička priroda u najboljem smislu reči, fina duša i otmen duh, Luković je i formom i sadržinom donosio nešto novo u srpsku poeziju.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Inteligencija, ona anti-vukovska, primala ju je namršteno; ta pripovetka je njoj označavala sv ojom formom poseljačavanje umetničke proze, a svojim sadržajima svetogrđe onoga što su obožavali kod M.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
I uvodi se iz Sofkine svesti. Način na koji je uveden pokazuje da je motiv prodaje kuće tesno povezan sa formom pripovedanja, pa prema tome isto toliko predstavlja formalnu koliko i tematsku jedinicu.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Manje plodan, Danilo Kiš (1935-1989) mnogo je više zaokupljen formom. U prvi red srpskih prozaista izbio je romanom Bašta, pepeo (1965).
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
su sve u osnovi prožete jednim istim, oslobodilačkim, narodnim duhom i čine jednu celinu ne samo sadržinom nego i formom (izuzimajući samo razlike između dugog i kratkog stiha).
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
A to je, ta nebesna vojska, tako se je bila prikazala Izrailjom za obeležje i nišan, jer će tako, s onom formom, pod Jerusalim Antioh, persijski car sa silnom vojskom [stići], te će ga poharati i zapustiti svega, ljude iseći,
Što se pristoji vojski, to i činjahu tuđinom. A tako s druge strane ujedno Turci i Tatari tom formom činjahu približavajući im se k Carigradu.
Tobože rekoh, ipak ću se umudriti malo se o njoj baveći. Ali ah, što jedanput iz glave mi ode, ode! Više je prvom formom ne stigoh, ištući je još podalje probeže od mene nego li bijaše.