Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Isakovič je, tako, u razgovoru sa tim fratrima, imao da čuje, i kaže, mnogo štošta, što nikad nije čuo, ni rekao. Slučaj, najveći komedijant na svetu, opet se bio sa
One dele na šizmatike i papežnike, pa to ni Dvor ne može da izmiri. On se celog života svađao, oko toga, sa fratrima, ali su u Beču moćni. I on se raduje što odlazi. Ne u Rosiju, ali iz Temišvara, u Beč, u grobnicu.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
U vojsci nauči crevljarski zanat, pa je u gradu prolazio lijepo. On je izrađivao obuću fratrima, stoga mu i primiše sina. To bješe jedini đak kojemu ne bijaše rod nijedan fratar.
Sad prionu strah i fratrima, osim Tetke i Srdara. Zaludu se ova dvojica opirahu da se bdjenje ne čati jer će se tek nakon toga raspaliti mašta
Dan zimskoga sv. Frane nije zapovjedni praznik narodu, ali fratrima jeste, te otpojaše veliku misu, a u podne će i đaci imati jedno jelo više.
Poslije njekoliko dana Bukovičanin ugodi fratrima. Koliko je bio glup opet je dosta vješto radio oko konjâ. Prozvaše ga Bukar, radi velike mu glave, i u oči ga tako
Mačak, Bujas i Lis uzeli među se Bakonju, pak, sve idući za fratrima, nješto mu šapću. On se kao ščinja; kao hoće li, neće li pristati na nješto.
Čineći to govoraše nješto talijanski fratrima, koji s velikom mukom obrnuše gvardijana potrbuške i svukoše mu gaće. Da je ko rekao Bakonji da će se toga crnoga dana
Vrtirep naglo usta, a za njim i „komišijun“, te otidoše u gostinske sobe, a ljekar sa fratrima ka bolesniku. Bakonja svrati u staru mađupnicu. Ona bješe puna prekovođana.
— Pomoz bog! — nazivlju jedan za drugim, pak stadoše oko svoga glavara. Trojica ih samo zaređaše da ljube ruke fratrima vičući: „Valjen Isus!“ — Bog vam pomogâ! Vazda bija valjen Isus i Marija! — otpozdravljaju fratri. — Sidajte, ljudi!...
Među fratrima nasta vrdanje i graja. Tetka ih utiša, pa poče blago: — Nemoj tako, bolan! Mi svi znamo kako je bilo! Konja su ukrali
To mu se svidjelo što đaci jedu sa fratrima na jednom stolu, samo podalje. Sad ga đaci zaokupiše pitanjima, a sve ljubazno.
Već mu je bilo svega dosta, a već bješe i vrijeme ručku, te se vratiše. Poslije ručka Bakonja se oprosti sa fratrima, otide sa đacima u skulu te su se ponovo narazgovarali, pa ga svi ispratiše do konjuške.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Pop—Vraninu sluzi zazor što bedevija k crkvi prva stiže, te odnese barjak, pa, kad stigoše, veli fratrima: — Što je pustiste ispred sebe? Svugdje je muško štimanije!...