Upotreba reči freska u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Svud grčki mozaik i mletačka freska, U oknima stražu strâže arhangeli, Iz sviju svodova miriše i bleska. A prvi put zvona zazvoniće trista, Kad iz

Milićević, Vuk - Bespuće

samo se zabijele uzdignuti krajevi njihovih bijelih kapa; sa prostranom crkvom u kojoj vazda vlada suton, sa potamnjelih freska pomaljaju se glave i ruke, po okićenim likovima igra odbljesak od bezbrojnih svijeća, orgulje bruje, pojačane odjekom,

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Tek mi gorko trepne oksid trave iz devojke u rebru oktave. Je li freska plamen po livadi, što rasplinut taži očajanje i plaminja stihom u izradi, ili tkači, kroz lažljivo tkanje, pev odvode

) Rasipa rđu lišće kruškino. Iznutra šumi predeo freska. (Gdegde ga razdre grlo kučkino.) Prosjakti šljiva, voćka nebeska, mašom, purpurom.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Umesto kičice, kravlji rep Uzimam, i tako nastaje freska: Za ozbiljnu decu je ovaj ep, Za neozbiljne odrasle ova burleska.

Rakić, Milan - PESME

VARIJACIJE Tvoje je lice kao ljupka freska Na čađavome zidu starog hrama. Dobra si kao Dantova Frančeska, U tišini i miru živiš sama, Bez sveta, da ti zamera il̓

si kao Dantova Frančeska, U tišini i miru živiš sama, Bez sveta, da ti zamera il̓ pljeska, A lice ti je kao ljupka freska.

— Iz mnoge krvi izniknuo davno, Crven i plav, Kosovom božur cveta... SIMONIDA (Freska u Gračanici) Iskopaše ti oči, lepa sliko!

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

M. Rakić CXIV SIMONIDA (freska u Gračanici) Iskopaše ti oči, lepa sliko! Večeri jedne, na kamenoj ploči, Znajući da ga tad ne vidi niko, Arbanas ti

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

A i cela istorijska freska o životu Srba u Ugarskoj sredinom XVIII veka takođe predstavlja pozadinu - ali širu i značajniju - na kojoj se razvija

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

v., i njihovo učešće u bitkama širom Evrope. Snažna romaneskna freska na biblijsku temu o izgnanom narodu. Najzad, Roman o Londonu (1972) daje sliku emigranata, rasejanih lica u savremenom

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Bio je površan i to je sve. Možda čak i pijan, što me ne bi začudilo. Srećom freska nije na upadljivom mestu i priličio je daleko da bi se u polutami crkve sve to moglo zapaziti, pa su slikari dobro

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti