Teodosije - ŽITIJA
A glavni među besovima će k starcu: „Što se, ismejani od ljudi, propasti svojoj raduješ i tako protiv nas galamiš, ili živ od nas izbeći pomišljaš? Pričekaj malo! Ponovo ćemo doći, i brzo ćeš ugledati svoju smrt.
Ćosić, Dobrica - KORENI
„Ruka mu se osušila što nije bolje gađao“, opet je viknuo, ali razočarano. „Lako je tebi da galamiš kad Ti je glava sigurna“, zakrkljala je smrdljiva i znojava pomrčina, grka od žeđi, teška od teskobe.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Ehej, donio je! — Ko donio? Šta donio? — Pa donio on! — vikao je Stric. — Koji on? Što galamiš. — Pa zna se koji. On, brate. — Ništa ja tebe ne razumijem. Šta je donio? — Pa zna se šta je. — E baš si lud.