Upotreba reči gamiže u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Pogleda... baš bukagije!... Šta će sad? Skinuti ne može. Hajde, Veli, da se polako gamiže, pa što bog da!... Uzme pređu i ono malo ribe pa hajd nasipom Ide tako polako, ide... Dok se obre pred njim crn pop!

Afrika

Idem u crnačke ulice, čije su kuće kao u našoj Paliluli, jednospratne, okrečene i sa dubokim dvorištima po kojima gamiže svet crne dece i žena.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

jačim, višim i lepšim, nije shvatao život bez velikih strasti i podviga, bio očajno i bolno razdražen što mora da gamiže po zemlji i u prozaičnom svakidašnjem životu, da tavori u jednom hladnom i sivom dobu, bez boje i bez poezije.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Pričaju kako su sada putovali nekim službenim poslom... Iz našega mesta sve što gamiže otišlo je u rat. Ostao je ćopavi sin onoga bakalina preko puta crkve i, vele, pare je napravio.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kažu — ne šalim se — ozbiljno tvrde: čovek oseća, sve oseća kako po njemu mili, puzi, sisa, grize, gamiže, liže.“ I sav se tresem od ludačkog smeha, i strasno se naslađujem njegovim mukama, najgroznijim koje sam u životu

Oko sedme baterije bilo je sve granatama razoreno. Kao crv, primećeno je, gamiže neprijateljska pešadija sve bliže... Gru.. Gruuu...

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Čovjek je dobijao osjećaj da se u kući, na tolik zveket, sve što gamiže i plazi povuklo u rupe i usukalo dušu u se. Đordano Bruno, najstariji od muške djece, u koga je Egidio polagao mnogo

Ali jedan hip kasnije, kako je osjetio hlad što mu počinjući od vrhova nožnih palaca gamiže uz tijelo, on se trgne, skoči na noge.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Idem u crnačke ulice, čije su kuće kao u našoj Paliluli, jednospratne, okrečene i sa dubokim dvorištima po kojima gamiže svet crne dece i žena.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

nešto stameno, nepomično, što će odoleti gnjilom rastakanju koje je svuda; u onoj kaljuzi napolju, u tupom bolu što mi gamiže uz kičmu i zavezuje se u hiljade zrakastih čvorića u ramenima.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

naša Zemlja je jedan malen točkić, pa ni toliko nego jedno zrnašce; čovek je samo jedno mikroskopsko biće, koje gamiže na njemu.“ Pogađam, draga prijateljice, šta hoćete da me zapitate: “A šta je Bog?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti