Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Kao munja, neki crno-crven, garav i krvav vijor pomrači mu svest i dok je ranjena noga sva drhtala u krvi on se ludački zaplaka tresući se onim obamrlim
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Pre podne vuče svoja kolica, garav, nikakav, a po podne — gospodin čovek! A na kolica zakačio automobilsku tablicu SD-24-Z6-12.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Za njima se ispili kalajdžija Mulić, garav i veseo, a ubrzo poslije njega, kao da ide u potjeru, dopraši, još veseliji, naš seoski pjesnik Buro.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Posluje tata garav i znojav, lice mu puno žara, al zato noćas nad svakim stolom po jedno sunce stvara. Nad radom starog naučnika
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
MELHIOR (sav garav u licu): Ja sam car Melhior od arapske strane, video sam zvezdu na istoku i poznao sam da se novi car rodio; idem da
Ćosić, Dobrica - KORENI
Na snegu da se crne i strče u nebo. Sneg je crn. I vetar je garav. To nevidljivo što nije samo Bog, koje je i smrt i daljina, i to grotlo odakle žena govori „muški“, i sve što je žena, i
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Pred nama sumrak, gust i garav, obavijao je sve više, sve brže, sve grabljivije, grad i groblje, grad Života i grad Smrti, u kojima se baš tada, punom
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Lik: kao pokojna mati, lepa devojka koja se udala od šesnaest godina. Milan je garav, bled, detinje mladolik. Na jednom obrazu ima znak: poveći mladež neprijatne modro-crvene boje, kao da je krv podišla
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
– tvrdo vraća nevidljiv hajduk. Šćućureni u sjenci, puni čudne treme, dječaci očekuju kad će da grune garav top, ali sve je uokolo tiho, nad Gajem se smješka zlatno ljeto, a pucanj nikako da se čuje.
— začu se iza kneževih leđa nečiji odrešit glas i iz guste šikare ispade na put Jovanče, gologlav, izgreban i garav. U ruci je čvrsto stezao kuburu, gledao kneza prkosno i stao izazivački pored samog Nikoletine, koji je, onako
Pa bi se tom prilikom sjetio i svog čukundjeda Jovančeta neustrašivog hajduka, na koga su morali vući top, garav turski top i on bi uzdahnuo: — Ovako bi i on prolazio: opasan i s puškom o ramenu.
Nad ustreptalu šumu sunu garav tumbas dima, zemlje, pokidanih grana i lišća. Dječaci u pećini osjetiše kako se nad njima strese i zadrhta zemlja.