Jakšić, Đura - PROZA
Gladna sirotinja jurnu bez svakoga reda na kazan, pružajući svojim suvim rukama garave lončiće; a onaj mali crnomanjasti gospodin, ljuteći se na toliki nered, vikaše: „Svinje!... Skotovi!...
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Iznenadilo me je, kad sam u selu Nivici, duboko u skrovitoj Maloj Prespi, naišao na garave Slovene, koji govore onaj arhaični slovenski dijalekat, ali imaju cincarsko-grčki mentalitet.
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
Uzeću mesto kraj prozora, nasloniti se i spavati. Paziću da se ne naslonim na zavesu, jer su zavese uvek garave. Ali ću spavati, spavati. Sad možda već neću više spavati, iako sam umoran, jer me je san valjda napustio.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Bukće suva bukovina, a plamen jurne o dno bakrača pa se uzvije i zaljulja i stane mu lizati garave bokove, odlomi se po neko pregorelo parče, a varnice suknu i jurnu uz odžak sa treskom i praskom, poneka izleti do
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
52. Ko pjeva, kad drugi ljudi plaču. 53. Krava riče od Bosne, tele sisa od garave. 54. Kući ide,. a .u goru gleda. 55. Kući ideš, a Bogu se moliš, da nikoga u kući ne nađeš. 56.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Skrušena ide k'o pogreb pun misli; Garave svoje kose je rasplela: Pale su vlasi k' tužni talasi, Potopile joj vrat i nedra cela; Crnje neg' nojca, one kriju
„Svuda te tražim!... Pri tom se sagla, I k'o od čežnje obamrle Padoše vlasi garave, bujne, Pa se sa cvećem, sa travom grle. Po njima pada svilena magla, Dok cveće kvase suze joj nujne.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
“ — A kad je teški ranjenik, ne mogavši govoriti, savio palac svoje garave desne šake, koja je grčevito grebla zemlju, i pokazao svoja četiri prsta, Packo je, rastužen i duboko tronut sudbinom
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Sećam se danas svoje nesreće. GLAVAŠ: Onda si sobom dete vodila, Divotno dete kose garave. Siroto, sluša, blene, ne znajuć’ Šta biva danas s majkom njegovom, A ti ga tešiš lepim načinom: „Smiri se, čedo,
“ vele pakosno Za svakog onog što se desnicom Garave puške smelo mašio. „Buntovnik grozan!...“ A zašto?... Evo! Osmelio se čovek zgaziti Na težak kolut lanca rđavog.
GLAVAŠ: Svejedno!... Turčin je! KOLEBAN (spolja): No primi lepo moju ponudu, Dok nije oganj cevi garave Na krovu tvome sveću užegô, Te ćeš kô tanka zmija pišteći, Kroz crven plamen glavu nositi!
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
varoš oseti kako se stežu oko nje gvozdene ruke, šumarci se pretvore u šumu bajoneta, od svuda zinu na varoš strašne, garave čeljusti onog užasnog čudovišta što se rani grdnim gvozdenim đuladima, što iz svoje garave utrobe bljuje posle plamen i
svuda zinu na varoš strašne, garave čeljusti onog užasnog čudovišta što se rani grdnim gvozdenim đuladima, što iz svoje garave utrobe bljuje posle plamen i gromove, što nosi smrt i razvaline, što se zove — krupov top.
Polako, ovuda ne možeš više hitati: zemljište je sve izriveno od granata; garave rupe, gde je vrela granata ispraznila svoju strašnu utrobu zijaju na sve strane; poneke su pune krvi, oko njih odvaljene
Jakšić, Đura - JELISAVETA
KAP. ĐURAŠKO: I kopljem bismo Turke tobdžije, I sabljama im ruke sekosmo, Kojimano su silni tirani Garave puške često grlili. SVI: Živeo dužd! Živeo knez sa kneginjom! PRVI SERDAR: I u sanu sam pušku spominjô...