Upotreba reči gazdine u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Dok je bio dečko niko za nj nije znao ni da postoji. Slušao tamo sluge gazdine te ga oni trpeli da spava u štalama među konje i bivole i davali mu od svoje hrane što je preostajalo i tako on živeo.

Ali bi se Copa od gazdine kuće iskrao i opet počeo da se vuče, lunja po ulicama, samo tad mrzovoljniji, zasićen, nahranjen.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Znala je da se u varoši saznalo i da se o njoj govori, pa ostade u gradu na gazdine troškove. Gazda zadovolji se njenom odlukom i ne zapusti je, kako su varošani mislili.

Rade pođe ka mlinicama da obiđe svoje oranice što se sučeljuju sa dvorištem i baštom nove gazdine kuće. Gleda u brazde što leže spokojno iščekujući proljetno sunce.

Dok broji, Rade ga gleda, a u ušima zvekće mu srebrni novac, i gledajući u novac i u gazdine nabuhnule prste, opet mu je odvratno... gadno ... i, vidivši da je gazda dobrojio, upita ga: —Je li dosta?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti