Upotreba reči glasiti u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Eto, zar nije lepo setiti se tako krasnog događaja iz života pokojnikova i, u isto vreme, glasiti njegovu smrt. Seća se Marko i drugih slučajeva s pokojnim Nikolom, pa ništa.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

kunijahu Crnogorci, amanet je najviši koji se predaje s koljena na koljeno u ovome amanetu srpskom, u Gori Crnoj. Glasiti stranci, kao što bješe Marmon Bonapartov maršal, i u naše dane ingleski veliki državnik i pisac Gledston, pisali su o

Bjehu to znanci Petrovićâ, Kustodićâ i drugijeh brastava njeguškijeh. A sve ljudi vidoci i glasiti; ljudi kućići, prema tijem junačkim brastvima, koje pomenusmo. Svaki je od njih poznavao serdara i on njih.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

da samo u jednoj rečenici kažemo kako je u slobodnome stihu Crnjanskog „razbijen” metrički stih, ona bi ovako mogla glasiti: sve što je ranije bilo metrički obavezno u načelu je postalo fakultativno.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

“ pa pozvao sejmene i odmah otišao uz planinu. Ni danas se ne zna šta je s njime dalje bilo... NAŠA ZAGONETKA Glasiti prvak iz Orahovca, kraj Prizrena, Hamza Vukašinović, bejaše po svršenoj berbi priredio gozbu svojim rabotnicima.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

“ tako sam, eto, i završavajući život, izrekao istu misao. To bi, razume se, u biografiji moglo glasiti: „Dajte mi života, ja još nisam kazao poslednju reč!“ Novinar: Pa hoću li to zabeležiti kao vaše poslednje reči?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti