Radičević, Branko - PESME
Da bure nije, ko b' odagnô pare, Što sadelaše iz gliba omare; Da bura nikad tu se ne osili, Pauci bi nam nebo zamrežili, I sakrili nam sunce ogrejalo, Što tek nas eto
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Pogledao je u sunce, stresao sa sebe malo gliba i čuo promenjen govor, tad mu je sinulo: on se ne budi iz sna, nego ustaje iz smrti kao velika riba iz vira.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Sunce kroz utrobu reke pronese Vagone santi, granja i gliba: Led se pretapa u senke, a one se Zgušnjavaju u tamna leđa riba.
Ćosić, Dobrica - KORENI
sitno a veliko, izduženo lice, i uplašio se sebe viđenog u mrtvim očima Turčina, a šaka mu je bila puna crvenog gliba... U mojoj buni ljudi nisu tako bežali, ne okrećite im leđa, telci! Što puške niste spremili?
Petković, Vladislav Dis - PESME
HIMNA Odmani rukom i zagazi baru Što mili, teče, kao život meka, Sarani razum, i udiši paru S podneblja gliba što te svuda čeka.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
pokajanja, Zavišću, mržnjom, zlobom oskrvnjen svaki kut; Anđeo htede natrag, al’ već ne moga naći Iz ovog zemskog gliba natrag u nebo put. I zasuzi mu oko i nabra mu se čelo, Uzdahnuo je gorko: „Izgubio sam raj!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Konj frkće i podrhtava u hladnoj vodi. Po gibanju njegovom osećam kako se napreže da izvuče noge iz rečnog gliba. Već sedim na vodi. Konj digao visoko glavu i samo striže ušima.