Upotreba reči gluva u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— upita baba. — Iz Zarožja! — podviknu Ćebo. — A? — učini baba, ne čuvši dobro. — Ih, ala je gluva! — reče Ćebo družini, pa se iskašlja i zinu što igda može: — Iz Zarožja! Psi opet zalajaše i zavijaše iza kuće.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Čisto mi gluva i pusta kuća bez njih!« Pa sedite! Izvol’te raskomite se kao kod svoje kuće. Juco dušo, sedi tu do Melanije; znam da

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

JANjA: Pi, pi, pi, pi, kako mi daje vatra u moju srcu! JUCA: Ja se čudim zašto ga i držite tako stara i gluva? JANjA: Hondrokefalo! Oćiš mlado katana, da platim pet stotina forinta? More, pamet, more, ja!...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Bežali su od nje tek kad bi čuli da je gluva, a to su im matere ostalih udavača u Novom Sadu, u senatorskim kućama, došaptavale, čim bi stigli.

Bojao se – govorio je, posle, Đurđe – da ne ispadne: „Ti si, babo, gluva! – Kupio mi Đura!“ Međutim, ta devojka – kad je bila sama, bez Varvare – pojavila bi se, vrlo primamljivog stasa, lepih

Odgovarala je bezobrazno, čak i Đurđu. Oficiri, koji su dotle bežali od nje, jer se pričalo da je gluva na jedno uvo, i da nema miraza, zavideli su sad Pavlu.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Da bude zec, važi? - stavih je pred sebe i utrapih joj zavežljaj u ruke. Oko nas je bila gluva tišina. Iz druge parcele, iza spomenika našeg malog Emilijana, čuo se ženski glas kako ponavlja: „A onda, a onda?

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

za vreme svadbe „valja se“ da neko od ukućana prisluškuje ispod prozora kada se mladenci svedu, da se ne bi rađala gluva deca.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Padaju gnezda vrapčija; ušima strignu s tavana četiri gluva balvana. Poteče tama kačija i progna propuh duhove kroz šuplje bačve dudove. VAJAT Čekrci, razboj, kanure.

A boljku ovu što me sludila, pozlati pčelom ruža Budima. Progrej mi, zvezdo, ljušturu tela, sažet pakao, kud gluva buja ponor-travulja, što ne leluja no guši treper dušinih zdela, krhkih sasuda srebrnog tembra, vrh kojih sumrak,

To budi oči odbeglih milina, u čiji lan se, preko ugaraka, lepota gluva survava iz mraka. Popodne svetli mudro, staroslavno, pod živom vodom s Božijega trona, u žarkoj jezi Vrhovnog

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Pristigli ježa, glede: on stade kraj neke stare bukove klade. Pod kladom rupa, tamna i gluva prostirka u njoj od lišća suva. Tu Ježić uđe, pliva u sreći, šušti i pipa gdje li će leći.

! Koliba tvoja prava je baba, krov ti je truo, prostirka slaba. Štenara to je, tesna, i gluva, sigurno u njoj imaš i buva! Kućicu takvu, hvališo mali, za ručak dobar svakom bi dali!

Započe šišmiš nečujan lepet, iskri se nebom zvezdani trepet. Uz potok tama, slepa i gluva, zgasnuo svetla poslednji tračak. Niz tihu stazu, šapa za šapom, šulja se Žuća i uza nj mačak.

Iz noćne tame, spremno i budno, javlja se mio glas. Zaludu tmina juriša gluva kad mama dobra dečaka čuva. Jutarnje sunce kroz prozor virnu, u sobu zrakom kroči. Prenu se dečak. Ko li ga gleda?

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Nemo sijaju zvezde božja oka I nemo nad njom palma stražu čuva — No što se buni tišina duboka I otkud vriska daleka i gluva?

Pritrčaše mu ko bez duše Pitanjima ga obasuše— Al mala davaše znake Ručicama obema Da je gluva i nema... — — — — — — — — — — — — — — — — — To beše davno al od tada Misli se ona Božje tajne znade, Ljudma bi htela da

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Kad se ostavi Kriva Palanka I zađe u plandišta tiha i gluva. Mogu se, nasred jednog proplanka Videti, kako spavaju, svakoj kraj uva Zimi i leti, bez prestanka Zuje šestice,

Pandurović, Sima - PESME

Kako sam tada zadovoljan bio! NEMIR Ustao sam, kada Ponoć gluva, Bleda, nema, u crnome velu, Nevesele, sive staze čuva.

Na palo carstvo sada ponoć gluva Mistični veo razastire nemo, Uz tihu pratnju prohladnoga ćuva, Kroz koju ćutom, ozbiljno idemo.

A orgije besne dželata i hulja. Ko kapije naše i svetinje čuva? — Niko, sem Ponoć ravnodušna, gluva; Naše reke teku pune teškog mulja.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Ustuk, nico odumuco, ti odumi što si naumila. 2 Što ste izašle vas tri? Rodile se tri devojke; jedna gluva, druga slepa, treća nema. Dokle gluva pročula, dotle slepa progledala, dotle nema ne progovorila.

2 Što ste izašle vas tri? Rodile se tri devojke; jedna gluva, druga slepa, treća nema. Dokle gluva pročula, dotle slepa progledala, dotle nema ne progovorila. Ustuk, nicino, manja da si od makova zrna!

Krakov, Stanislav - KRILA

— Hej, Sergije, Sergije... Pilotova glava je bila gluva i trezn na poluga. Široka razapeta krila drhtala njima od sreće. Još su dve takve žute t dovale u vazduhu.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

prsti, Načnem prvu, ljubov nađem već u drugoj vrsti; Vratim pjesnu, vještajući da se od nje čuva, Ako stupa s ljubvom, gluva, ako sluša, suva.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nepogoda je prošla brzo, vetar se potpuno utišao i gluva tišina je zamenila buku. Tanko pramenje dima na dogoretinama zvonare, krš polomljenog granja, šindre i odvaljenih ploča,

Glas mu je nadaleko čuven, po lepoti i treperavoj dubini zvuka. Ako je negde naprslo, dolina će ostati gluva. Neće odjekivati tužno oglašujući nečiju smrt, niti će zvonko pevati za praznike i svetkovine.

hiljade i hiljade sunčevih jezičaka palacaju u mekani mrak naše jazbine, dok napolju mećava grize stenu, buče slepa i gluva po smrznutom Saborištu.

Dan se primicao kraju, a Dadare i njegove povorke nije bilo. I dalje je strme padine brega zasipao sneg i bila je gluva tišina. Mrzli su se onde, hukali kroz skočanjene dlanove, ušmrkivali slinave noseve i cupkali. Zalutali su!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Mi, koji imamo koren, možemo i bez njega! — gnevna i sama sebi dovoljna repa se još dublje zari u zemlju, gluva za pesmu livade, slepa za sunčev sjaj, ne želeći čak da čuje ni povlađivanje livadskog puža koji je pred zlatnom

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti