Upotreba reči goluba u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— A bi li ti, Srejo, kod jednog dobrog domaćina da ja progovorim za te? — upita Vidak i uz to namignu na Goluba te ovaj usta i nestade ga nekud iz mehane. — Što ne bih? — odgovori Sreja.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Dohvatila ga je, iznenada, gospožica Božič, i ona ga hitnu, uvis, dva‑tri puta, kao da nekog goluba, prevrtača, uvis baca, a zatim ga dočeka na ruke i baci na vatru, koja se na proplanku gasila, kao što sejači žita

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

Zemlja i voda kad vrata pozatvara, kad glavu napolje ne pomaljaju ni trave, da crkva u oltar pusti goluba, da ne razgoni setnih gugutaka sa zvonara.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

A Hrti za zecom te ga uhvate i odmah rastrgnu, ali iz zeca poleti golub, a carev sin pusti sokola te soko uhvati goluba i donese carevome sinu u ruke. Carev sin uzme goluba te ga raspori, a to u golubu vrabac, a on drž' vrapca.

Carev sin uzme goluba te ga raspori, a to u golubu vrabac, a on drž' vrapca. Kad uhvati vrapca, reče mu: — Sad da mi kažeš gde su moja

Trećega ćeš sresti a on nosi živa goluba, i za goluba podaj što god zaište. od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga

Trećega ćeš sresti a on nosi živa goluba, i za goluba podaj što god zaište. od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga krila jedno

od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga krila jedno pero, pa ćeš ih pustiti sve.

će se galija okameniti i veliki ćete strah pretrpeti, i devojka će te terati da joj doneseš žive vode, a ti onda od goluba perce zapali, i golub će ti odmah doći a ti mu podaj staklence i on će ti doneti žive vode; potom će se odmah galija

U taj čas nestane i trgovine i kupca, nego od trgovine stvori se golub, a od Turčina stvori se kobac, pa poteraj goluba!

na grobu stoji velikački sanduk otvoren, pun svakojakih dragocjenih haljina, a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba, pa joj reku: — Maro, uzmi iz sanduka haljine koje hoćeš, pa se obuci i idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo

crkvu, pastorka odmah k materinom grobu, kad tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba, pa joj reku: — Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.

Pošto one otidu iz kuće, pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba koji joj reku da se obuče i da ide u crkvu a da se ne brine ni za što u kući.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Šta sunča više Užarena tačka? U slepoj šumi jalovoga voća ne buja trbuh nego netrudnoća. (Kud valja slati goluba i gačka?) Zatrudni jednom, mesečino sunca, s različka stidnog dok mi seme vrda. Šta sunča više Užarena tačka?

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Sa brda je narod vide o sečivo na mome vratu i goluba u letu za njim. Posečen bih, i golub mi zastade u grlu, crkvi se s ramena slivala krv.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Sinoć moma dovedena, Malo večera, Malo večera: Četir’ patke, tri goluba, Dvije tice jarebice, Jednu ticu prepelicu, Ticu gospodsku, Ticu gospodsku.

Sinoć moma dovedena, Malo večera, Malo večera: Šest ovnova, pet gusaka, Četir’ patke, tri goluba, Dvije tice jarebice, Jednu ticu prepelicu, Ticu gospodsku, Ticu gospodsku.

moma dovedena, Malo večera, Malo večera: Osam volov’, sedam krava, Šest ovnova, pet gusaka, Četir’ patke, tri goluba, Dvije tice jarebice, Jednu ticu prepelicu, Ticu gospodsku, Ticu gospodsku.

Malo večera: Devet pogač’, deset sira, Osam volov’, sedam krava, Šest ovnova, pet gusaka, Četir’ patke, tri goluba, Dvije tice jarebice, Jednu ticu prepelicu, Ticu gospodsku, Ticu gospodsku. 249.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Ja bih se digo, i, kad bi ko leprš goluba, viknula i zaplakala, ko kad bi leptir šuško: Reci, zbogom, zori. Ja bih počast šinuo i tiho rekao: Tužno je biti

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

” Više goluba je krupan naslov: „Za spomen na dan srećnog ozdravljenja velikog državnika Simona”, mislim tako se zvao, ako se dobro

— Vrlo dobro! „Bilo opet jedno dete, pa sedelo u sobi kraj prozora, ali drugo dete gađalo goluba kamenom iz svoje praćke, i ne pogodi ga.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Nemoj Anđo, moja lepa Anđo, molim te, otpoče je sad ova moliti, al' je zagluši pesma: »Ljubili se dva goluba, beli, beli....« — Ama 'ajte da pripevamo Anđu, kad ona nas 'voliko dira, veli Milica.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

” „Prodajem Beograd od Slavije Do Ušća, i goluba jednog na klupi, Prodala bih i ćoše Jugoslavije Kad bi neko hteo da kupi.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— „Kako ne bih grgutala, Kad me prose za pupavca! A ja neću za pupavca, Za pupavca, za gubavca, Već ja hoću za goluba, Koji šeće po pšenici, U žutijeh čizmičica, U modrijeh dimličica.

U goluba tri košulje: Jednu njemu, jedna ženi, Jedna kumu venčanome. 10 Platno žaba bijelila, Na kamenu sedila. Njoj dolazi ra

Sinoć moma dovedena, Malo večera, Malo večera: Četir’ patke, tri goluba, Dvije tice jarebice, Jednu ticu prepelicu, Ticu gospodsku, Ticu gospodsku.

Sinoć moma dovedena, Malo večera, Malo večera: Šest ovnova, pet gusaka, Četir’ patke, tri goluba, Dvije tice jarebice, Jednu ticu prepelicu, Ticu gospodsku, Ticu gospodsku.

moma dovedena, Malo večera, Malo večera: Osam volov’, sedam krava, Šest ovnova, pet gusaka, Četir’ patke, tri goluba, Dvije tice jarebice, Jednu ticu prepelicu, Ticu gospodsku, Ticu gospodsku.

Malo večera: Devet pogač’, deset sira, Osam volov’, sedam krava, Šest ovnova, pet gusaka, Četir’ patke, tri goluba, Dvije tice jarebice, Jednu ticu prepelicu, Ticu gospodsku, Ticu gospodsku. 7.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

U taj čas nestane i trgovine i kupca, nego od trgovine stvori se golub, a od Turčina stvori se j kobac, pa poteraj goluba!

” a hrti za zecom te ga uhvate i odmah rastrgnu, ali iz zeca poleti golub, a carev sin pusti sokola te soko uhvati goluba i donese carevome sinu u ruke. Carev sin uzme goluba te ga raspori, a to u golubu vrabac, a on drž' vrapca.

Carev sin uzme goluba te ga raspori, a to u golubu vrabac, a on drž' vrapca. Kad uhvati vrapca, reče mu: „Sad da mi kažeš gde su moja braća.

Trećega ćeš sresti a on nosi živa goluba, i za goluba podaj štogod zaište. Od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga

Trećega ćeš sresti a on nosi živa goluba, i za goluba podaj štogod zaište. Od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga krila jedno

Od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga krila jedno pero, pa ćeš ih pustiti sve.

će se galija okameniti i veliki ćete strah pretrpeti, i devojka će te terati da joj doneseš žive vode, a ti onda od goluba perce zapali, i golub će ti odmah doći, a ti mu podaj staklence i on će ti doneti žive vode; po tom će se odmah galija

na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun svakojakijeh dragocjenijeh haljina, a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba, pa joj reku: „Maro!

crkvu, pastorka odmah k materinu grobu, kad tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba, pa joj reku: „Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.

” Pošto one otidu iz kuće, pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba koji joj reku da se obuče i da ide u crkvu a da se ne brine ni za što u kući.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

A hrti za zecom te ga uhvate i odmah rastrgnu, ali iz zeca poleti golub, a carev sin pusti sokola te soko uhvati goluba i donese carevom sinu u ruke. Carev sin uzme goluba te ga raspori, a to u golubu vrabac, a on drž̓ vrapca.

Carev sin uzme goluba te ga raspori, a to u golubu vrabac, a on drž̓ vrapca. Kad uhvati vrapca, reče mu: — Sad da mi kažeš gde su moja

Trećega ćeš sresti a on nosi živa goluba, i za goluba podaj što god zaište. Od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga

Trećega ćeš sresti a on nosi živa goluba, i za goluba podaj što god zaište. Od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga krila jedio

Od orla ćeš iz repa iščupati jedno pero, od šarana kraljušt, a od goluba iz levoga krila jedio pero, pa ćeš ih pustiti sve.

će se galija okameniti i veliki ćete strah pretrpeti, i devojka će te terati da joj doneseš žive vode, a ti onda od goluba perce zapali, i golub će ti odmah doći, a ti mu podaj staklence i on će ti doneti žive vode; potom će se odmah galija

Na grobu stoji velikački sanduk otvoren, pun svakojakijeh dragocjenijeh haljina, a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba, pa joj reku: — Maro, uzmi iz sanduka haljine koje hoćeš, pa se obuci i idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo

crkvu, pastorka odmah k materinom grobu, kad tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba, pa joj reku: — Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.

Pošto one otidu iz kuće, pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba, koji joj reku da se obuče i da ide u crkvu a da se ne brine ni za što u kući.

U taj čas nestane i trgovine i kupca, nego od trgovine stvori se golub, a od Turčina stvori se kobac, pa poteraj goluba!

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

padaju dole u livade, u često opevane kosovske donje livade: Malo zaspa, Cveto, san ti vido: Stvorismo se, momo, dva goluba, Te letnusmo, momo, te padnusmo Tamo dole, Cveto, u livade, U livade, momo, na krstine, Sve krstine, Cveto,

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Kao treperenje goluba. Kao da se brani, otima od vode koja ga k sebi vuče i hoće sobom da svali u taj ponor”. 181 I tu gde golub (to je

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Moj Stevane, naš sokole, Sećam ti se mladih struja: Soko j’ postô od goluba, Od goluba i slavuja. A sad soko u grob pade, A naša se krila lome, — Kosovska je pustolina Sad u srcu mome.

Moj Stevane, naš sokole, Sećam ti se mladih struja: Soko j’ postô od goluba, Od goluba i slavuja. A sad soko u grob pade, A naša se krila lome, — Kosovska je pustolina Sad u srcu mome.

Petrović, Rastko - PESME

cepana od munja, i znam vodenih truba I sudare i matice; znam za večernje hridi, Pijanu i ushićenu zoru ko narod čitav goluba, I videh katkad ono što čovek mišljaše da vidi.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

ibrišima; usta su joj kutija šećera, b’jeli zubi dva niza bisera; ruke su joj krila labudova; b’jele dojke dva siva goluba; kad govori — kan’ da golub guče, kad se smije — kan’ da sunce grije; lepota se njena razglasila po svoj Bosni i

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Jer koji je video znajući bezakonje u gradu, govori i ovo: »Tko će mi dati krila takva, kakono u goluba da odletim i otpočinem na mestu pustomu od ljudi, gde nejma bede?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti