Obradović, Dositej - BASNE
„Sto godina!” - viknu golubovi. „O, blago tebi! A gdi ti je drug?” — voprosi ga jedna golubica. — „Ja nemam druga, ja sam sâm i jedan ovoga roda|na svetu.” - „Sam na svetu!
zdrava od svake naravne bolesti i nedostatka, i da nam je neporočna i čista od svake mane i blazni, kako čista i cela golubica, dostojna boga tvorca svoga, od koga ona početak i rod svoj priznaje i ima.
Dučić, Jovan - PESME
crkve čempres crn zagustio, Hristovo jagnje ovca rodila, I Sveti Marko orla pustio, I Sveti Todor svog krokodila. Golubica u suncu sinula, Sa lišća kaplju svete arije... Dva apostola tud su minula S porukom sina čiste Marije.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Trifun nije ni sanjao koliko je ta njegova bivša golubica ranjena. Veli, gadi joj se i sama pomisao na tog matorog ajgira. Pavle onda pokuša da joj govori o deci koja će ostati
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Izgleda kao bela golubica. Već pre ponoći razneo se glas po balu da otac daje pokraj frajle Lujze pedest hiljada forinti. Kavaljeri, sve je obleću.
Matavulj, Simo - USKOK
— Ne pominji to, Drago! Ona je moja golubica, naša sreća i dika! Gdje li se, jadnica, skrila, da je potražim! — Potraži je — reče knez spremajući se da legne.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
javljaju se i prvi listovi, kao zvanične Novine srbske (1834), i prvi almanasi, kao Zabavnikъ (1833), Upanія (1837) i Golubica (1839). Štampaju se i književna dela, među ostalim i celokupna dela Dositeja Obradovića.
serbske cvećem zasađen i obdjelan« (Budim, 1830—1841), Upanія Dimitrija Tirola (Beograd, 1837—1838), a naročito Golubica »s cvetomъ knьižestva srbskogъ« (Beograd, 1839—1844), najbolji srpski almanah toga vremena.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
— Budi što te majka rodila! — reče Grbo. Struka se pretvori u djevojku, iz djevojke izleće golubica pa reče Grbi: — Hvala ti, Grbo, e si me izbavio! — a djevojka pade mrtva. Grbo ode opet da čuva svoje ovce.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
prerovljeno, Zlatom popleteno; Na guvnu je rpa, Rpa od bisera, I po rpi palo Jato golubova; Svi golubi guču, Golubica ne će. Pitao je golub Svoje golubice: “Oj tako ti Boga, Moja golubice! Što ja s tobom gučem, A ti sa mnom ne ćeš?
Što ja s tobom gučem, A ti sa mnom ne ćeš?“ Govori golubu Svome golubica: “Ti si zaleteo U to tuđe jato, Za to je ne gučem.“ 38.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „Ne zbori mi više o tome, Pejo... Nije ona kučka, no golubica, no moje jagnje... A đe nam je, da je zovnemo, da joj...“ „Neka sad“, reče Pejo, dižući se on. „No čuj!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Gledi ko zmiče iz trave. Gospodski ide kao patka po duboku viru. Graju kao ovce s popasa. Guče kao golubica. Doleteli kao ose na med. Drijema kao kobila pred suvačom. Živi kô riba u vodi. Zavrgao se glavom kao pas repom.
Međutim dogodi se da odnekud zalutaju nad jezerom golub i golubica, pa, videvši preko vode pruženo uže, slete nasred njega i stanu na njemu, zadovoljni i srećni, da se miluju i ljube.
2 Tri su zeca za guvnom orala, Lisica njim plugom upravljala, Brala sije, gavran krilom drlja, Golub kosi, golubica snosi, Pućak dije, a pućka se smije, A spuž gmiže, pa na tavan diže.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Tako tići zagrljeni preletaju svet: Bela jedna golubica susrete im let. Divna beše, sjajna beše, rajski beše cvet, Prevari se soko sivi, čarom obuzet.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
— Budi što te majka rodila! — reče Grbo. Struka se pretvori u djevojku, iz djevojke izleće golubica pa reče Grbi: — Hvala ti, Grbo, e si me izbavio, — a djevojka pade mrtva. Grbo ode opet da čuva svoje ovce.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
do besnila zbog bučnog pevanja američkih i škotskih pesama sa koledža kroz pospane berlinske ulice, primirio se kao golubica, kada se pred njim pojavio mladi Škotlanđanin i pozdravio ga ljubazno.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
O zlatoje proleće! Rajnšvalb letit po vozduhu preradostan do zjela, golubica gučet k sluhu, s golubom svojim smela. Pjetel rano kukuriče, gromoglasno vesel viče: O zlatoje proleće!
Nastasijević, Momčilo - PESME
Travicom gusne za mekotu po njoj, pa mahovinom po uzglavlju, po steni. Stani ne mini. Iz grla da ti golubica zaguče, zaplamti sa usana ruža, u nedrima ti dve trešnje zarude, hej, srca dva kad polude. Stani ne mini.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
O zlatoje proleće! Rejnšvalb letit po vozduhu preradostan do zjela, golubica gučet k sluhu, s golubom svojim smela. Pjetel rano kukuriče, gromoglasno vesel viče: O zlatoje proleće!
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ne trebuješ govoreći ti: »Tko će mi dati krila kano golubinja«, kade si i sama golubica gospodinova, kojino je svagdar s tobom.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Malo posle, eto i nje, Zone. Izlazi iz kuće, spušta se dostojanstveno kao golubica niz visoke kamene stepenice dole u avliju.