Ćipiko, Ivo - Pauci
Ona dva agenta okupiše nosači i gonjači i naganjaju se s njima. Ivo ih obiđe, priđe agentu društva, pozdravi ga i zamoli da stavi u stovarište njegov kovčeg, dok
Popođe. Na raskršću bijaše življe nego obično. Gonjači ga počešće stizahu. Bahat mazga, vesela pjesma i dozivanje odjekivahu zvonko selom.
je li tako? — okrete se don Frane crkovinaru. — Tako je! — odgovori on, bilježeći kredom po vratima. Međutim gonjači rasprtiše i povratiše se iz konobe s praznim mjehovima.
Ali se župnik učini nevješt. U putu iza sebe čuše trku živoga. Gonjači, što su gonili vino na more, jašeći na mazgama, vraćaju se, razigrani šarom i vinom.
Ivo pogleda na sat. — Već je blizu tri ure! — reče zlovoljno. Pred selom prama njima teče na mazgama drugi gonjači. Sve onako u trku, vesele se i klikuju. — Dostignuće presvijetloga, — opazi župnik, zabrinut. — Neka dostignu!