Upotreba reči gordom u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

I pred čijom gordom lepotom od sviju Samo ja otvorih oči očarane, I srce kô crni cvet iz gluhe strane, Nevidljive kapi dok na njega liju.

Petković, Vladislav Dis - PESME

dušu prošla su stoleća, Njih pet na broju, s topuzom i đordom, Spaljena leta i mrtva proleća, Podignut narod sa ljubavlju gordom.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

slike, i noćne i dnevne; pa od mutnih nada, kojima je čas davala maha, čas ih potiskivala, sve u prepletu sa svojom gordom, hadžijskom samosvešću; najzad i od one povremene, zavodljive igre sopstvenom voljom: učiniće, kanda, neku ludost

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Taj stav izražava se u raznim vidovima, u gordom odbacivanju sveta, prometejskom prkosu, preziranju svega prizemnog, u bacanju pesničke anateme na svet, ali ima i dosta

Ilić, Vojislav J. - PESME

Tako je! Mirno drema bog, Prosuto leži vino, Pod gordom krunom carstva svog Nemirni dan je sinô I sve za blagi odmor zna O, meni bruji glava; Spokojstva, mira hoću ja!...

Pred gordom caricom cveća Nežno te njegovo lisje na skromnost i tunu seća. Psiheja, bludeći plačna, kad ljubav nebo joj uze, U cvetn

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ovo je bilo ptiče, ali jauknulo nije, mada mu je iz povređenog krila krv tekla. Sažali se Varalica nad gordom pticom, izvuče je iz procepa, rukavom svoje košulje previ joj krilo, i krene, hrabreći samoga sebe: »Jednom se živi!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti