Radičević, Branko - PESME
“ Tako putnik tuži, poje, Pa goricom dalje iti, Al' kraj puta dvori stoje, dvori jedni ponositi. Iti putnik, nuto sreće!
Pa još bura što sad osilila, Te rastresa nad goricom krila — Oh gnjevan je, al' ne sa vetrine, Ne sa pljuska i te grmljavine, Davno sve to junak savikao, Al' mu muka što
Zašt' vas nema pored sebe vođe? Zašto amo u tuđinu dođe? Ono mesto na Dunavu silnom, Sa onome goricom umilnom, — Ono, brate, beše mesto za te: Život tvoj kâ izvori njegovi, Tek potekli, pa brže utekli; Dani tvoji,
Ispočetka po koju zborahu, Al' sad mučke goricom jahahu. I Mileta gleda druga svoga, Čini mu se sjetan dozlaboga, Krupno nešto uči u pameti — Žao beše vojvodi
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
joj mlađani Nenade: „Oj starice, moja mila majko, pokroj na me sve novo odelo, sve zeleno, od čoe zelene, a okratko, s goricom jednako, da ja idem braca da potražim, da me živa moja želja mine“.
majke ne slušaše, već on čini što je njemu drago: on pokroji na sebe odelo, sve zeleno, od čoe zelene, a okratko, s goricom jednako, pak usede na dobra konjica, i diže se braca da potraži, da ga živa želja mimoiđe.
da jaše konja i da nosi koplje. Garevica je izmišljena planina. A okratko, s goricom jednako, tj. a okratko i zeleno kao gora. Da me živa moja želja mine, tj. da ispunim želju.